Blog Vrbanj

Većina posjetitelja bloga je  generacija koja je provodila prve dane bezbrižne mladosti u doba o kojem želim pričati o Jelsi a to je zlatno doba Californijske glazbe, Los Angeles i San Francisco bay zvuka, prostora koji je obilježio cijelu drugu polovicu 60-ih osebujnim zvukom inspiriranim hippy pokretom i antiratnim wietnamskim protestima...make peace, not war. Tom prostoru okrenutom svom dužinom kalifornijske obale pučini Pacifika i taj pogled na otvoreno more koje zrači slobodom, na valove koji su mamili na surfing je davao inspiraciju za vedru i životnu glazbu. Mnogo grupa i pjevača je tamo djelovalo ali na mene su ko grupa inspirirana pučinom Pacifika i valovima najveći ugođaj svojim pjesmama stvarali The Beach Boys. E tu sad dolazim do Jelse, ali Jelse u sunčano ljetno predpodne kad već polako počinje u hvarskom kanalu puhati maestral, kad se je sjedeći na klupi uz more iza malog parka preko puta bifea Bobis moglo uživati u pogledu na otvoreno more i pučinu prema Braču i Biokovu, da baš pučinu koja me je uvijek vukla Jelsi, pučinu koja me je svojim valovima sa bijelim krijestama od maestrala podsjećala u još ipak dječačkim maštanjima na obale Californie i na pogled na Pacifik. Kao da sam negdje u daljini vidio hrabre surfere, kao da je nečujno ali ipak u mojoj glavi čujno Jelsom u ljetno predpodne odjekivala glazba Beach Boysa. Uvijek sam se volio oko 10 i po spustiti biciklom do Jelse nagledat se Pacifika, naslušat samo meni čujne surfing glazbe, nadisat se Californijskog zraka i pun energije čim sa kampanela otuče podne krenuti natrag uz Polonde i Velo vajalo do Vrbanja usput na tranzistoru slušajući "Po vašem izboru" i nadajući se čuti Beach Boyse, Creedence, Mamas and Papas, Jefferson Airplane, Christie i San Bernardino..... Moj skoro svakodnevni ljetni posjet Californiji, zemlji mojih tadašnih maštanja s tim je do sutra bio završen.