Blog Vrbanj

Contact email: [email protected]

Blog Vrbanj

Mastil i lusija

Posted on

Kako se je lušijalo

Rina Repanic-Gotal shared a post.

Ovo na sliku je Komiška, ali ovako je slika svih naših žen, mučenici, trudbenici, težacici, reduši, skrbnici... Naše store Pojorke! Naše heroine...

Bepi Greget

KOMIŽA 1965 Nona Fjura, lušijo

Vicko Vojkovic

Krivo,lušija(lužina) je bio postupak pranja u kotlenkama koje su imale trinoge i grijale su se na darva.U kotlekama se stavljala posteljina i na vrhu se stavlja krpeni razdjeljnik i lug da se poveća lužnatost vode.Zaboravi som kako se zove krpeni razdjeljnik.

Ivan Mihovilović

Vicko Vojkovic I lancun je bi bil kako snig, makina danas nemore tako robu oprat

Fortuna Burić

Vicko Vojkovic lužnjak!

Fortuna Burić

Vicko Vojkovic ali ni se roba slogala u kotlenku nego u maštil stavljen na trinoge da se lušija more otočit! U kotlenki se uzavrila voda sa lugom itd, Itd.....

Rina Repanic-Gotal

Ivan Mihovilović, a kako je vonjalo po toliko don...

Lina Veljka Lovčić

Nojpri vajo robu oprat vako u maštil .Onda opet posložit u maštil koji je imo rapu na dno sa cepon.Povar robe stavit lužnjok ,u kotlenku uzavrit vodui lug i onda prelit priko lužnjoka i onda ostavit priko noći.Ujutro otvorit cep na dno maštilada izojde lušila i u to se je prola škuro roba.

Fortuna Burić

Lina Veljka Lovčić i ne somo škura roba! I skale se fregale i podi u kući i ... A opereni vlosi u malo lušije bili su kako svila!??

Lina Veljka Lovčić

Fortuna Burić je istina je

Valentina Petrašić-Damjanović

Lina Veljka Lovčić teta Lina ca je lužnjok?

Lina Veljka Lovčić

Valentina Petrašić-Damjanović to je komad platna ( mi smo imali od bunbažina) koji bi se bi stavi priko maštila

Luz Mata

Sigurna sam da se roba nije prala svaki dan. Isto kao sto se ni ljudi u ono vrijeme nisu tusirali svaki dan. "Lusijalo" se jednom sedmicno "od gusta".

Katica Kuljis

Luz Mata roba se je prola po prilici svaku dvi setemone. Vajalo je dvo do tri dona dok se sva roba opere i osusi.

Nick Joseph

Lako se je danas cinit Lip i Pametan kad je socijalizam doni zenami emancipaciju-prosvjetu sirom Zemaljske balote! Ali ni to bilo tako davno da Zena ni bila nista nego Rob. Nikad se veselit,Gustat,nego u Cirikvu u nediju na kolina....Mati moja je provjala; da kal bi Ocu isla pomoc darzat vricu za gnjuj u Bunjac da bi uvik bila sporka ol Govon. Danas je Lucica u turisticke reklame,a ne tako davno u Lucicu su se Kible prolivale u more. Zivi,Trpi i Pati...A porvjala mi je isto da kad bih se isla u Muster spovidit da ju je vece puti jedon Karonja(ne po srpsku vengo po komisku)Pop pitol "Da da mu odgovori da kad legne u posteju navecer na Cemu-Di ruke darzi."

Rina Repanic-Gotal

Ovake slike vajo cuvat kako oci! 'vo je život svih naših materi, noni... Još son i jo vako prola.

Rina Repanic-Gotal

Mati je moja, ovako lušijala: Pomocila bi bilu robu u vodu u koju bi izgratala sapuna i posli nikega vrimena, robu je vajalo dobro pjuskat u vodu i gratat na dasku, dobro je nasapunat, (pogotovo di su maće) i zamotat u "baloticu". To se je zvolo nasapunat robu i tako je stolo niku vrime, dokle je išla recimo, porhot po ložju i gnjoj dodovat ocu koji je kopol motikon.

Onda je vajalo u cistu vodu opet prat sapunon, sažest,pomazot sapunen i svu robu postivat u veliki darveni maštil, koji je na dno imol ždrib. Oti posol se je zvol, naprat robu. Sve bi se to pokrilo s lužnjokon, gustun pecon ol bunbažina, ili cagod cvaršćje.

Na trinoge na komin nalila bi se voda s izgratonin sapunon i tukalo je dobro naložit. (To je bi moj posol, kal son bila manjo) Voda i lug vajali su zakuhot, a onda ji se polivalo po robi obilato i dobro pokrilo, neka darži teplinu. To se je zvolo: polušijat.

Ujutro je vajalo, oprat iz lušije. Na maštil bi otvorili ždrib i lušija bi istekla u grotac. Lužnjok bi se diglo i uredilo, a u maštil bi se nalila voda i prolo bi se, stargalo na dasku, sapunalo, sažimolo... U drugi grotac se je režentovalo, voda je pjuskala na sve bonde...veleti son sićici iscripola.

Steroli smo onda po gomilima, ni ni bilo ćapini.

Vonj cistih, polušijonih lancuni, još ćutin u nosu.

(Aboj meni, ol kad ovo pišen, mogla son robu polušijat)
 Ova tekst i fotografija su kopirani sa Viške Facebook grupe "Poje i Pojori" a tekst su komentari uz donju fotografiju koju je objavio Bepi Greget.


 

Categories: None