Blog Vrbanj

Kad mrtvi ustanu - iliti strah kosti lomi 

Ovo je istinita anegdota iz povijesti Vrbanja.

U kasnim 50-ima prošlog stoljeća po selu su na nekoliko mjesta bili na stupovima montirani zvučnici spojeni na radio koje je bilo u prostoriji iznad kovačnice na Pjaci. Bio je limeni zvučnik na zgradi navrh Pjace gdje je bila razglasna stanica sa radiom, na zidu Doma Matije Ivanića, na Viru, kod crkve, na Poddocu i na Murvici. Dežurni bi prednoć upalio radio da se mogu čut vijesti i umoran od polja otišao spati a radio bi ugasio ujutro kad bi iša u polje. Jedan zvučnik bio je na telefonskom stupu na autobusnoj stanici odmah uz šimatorij uz crkvu iza koje je bilo groblje. Ujutro oko 4 kad su išli na bus ljudi su čuli čudne zvukove, nerazgovjetne glasove i počelo je polako se osjećati strah jer se pronio glas da to mrtvi iz groblja pričaju te nitko nije htio sam na bus bez da ga netko doprati. I to je trajalo dugo dok jednom nije došao u Vrbanj čovjek koji se je razumio u radio tehniku te objasnio da se po noći a naročito izjutra zbog spuštenog sloja jonosfere od kojeg se odbijaju srednjevalni radio valovi mogu čuti signali veoma udaljenih radio stanica na raznim jezicima koji se ubacuju preko frekvencije radio Zagreba koji je emitirao tada samo do 22 sata i savjetovao da se poslije završetka programa gasi radio. Ljudi su ga poslušali, gasili radio u 22 i kroz koji dan nestalo je straha. Mrtvi su prestali pričati i opet se je bezbrižno i bez pratnje čekalo bus.