Blog Vrbanj

 Dom Matije Ivanića Vrbanj

Ovo je zapisano 15.02.2020. jer kako je planirano očekuje se preuređenje Doma Matije Ivanića koje će promijeniti raspored i namjenu mnogih prostorija pa želim zapisati kakav je bio raspored u doba najvećeg korištenja Doma, od završetka gradnje do 2005 kad je prvi put preuređivan. Dimenzije Doma su približno 28x15m a mjerene su na satelitskoj snimci. Raspored i dimenzije prozora, vrata i pregradnih zidova sam ucrtao samo približno tek da se vidi što je gdje bilo. Dom je u prvoj fazi koja je obuhvaćala samo salu koja je zauzimala cijelu visinu do tavana i predulaz zvan Podloža sagrađen doprinosom i radom mještana 1939 a ostalo je nadograđeno krajem 40-ih i početkom 50-ih da bi bio potpuno završen 1954. Ogradni zid oko prostora ispred Doma podignut je 1958 a sagradili su ga isti radnici koji su u to vrijeme gradili zgradu PZ Vrbanj. O Domu i namjeni njegovih prostorija sam već dosta pisao pa ću u ovom napisu samo ukratko ponoviti i dodati neke nezapisane detalje. Kamenje za dogradnju Doma je dovezeno iz Plama a i moj djed Perko je sa kareton dovozio kamenje a za uslugu je bio dobio mula kojih je više dovezeno na otok kao pomoć tzv. UNR-e /agencije Ujedinjenih naroda za pomoć/ kojeg je uvijek spominjao kao "mul od unre".  Krov na Domu je prvi put obnovljen u ljeto 1984 a unutrašnjost kao bojanje sale i uređivanje čitaonice koja je poslije služila i kao prostorija za vjenčavanje 1993/94. Prostor bufeta je preuređivan u kafić 2007/08. O sali, kino predstavama i prostoriji kino operatera sam već pisao i još samo da dodam da je ulaz na balkon bio sa gornjeg sprata. Sa V sam označavao vrata, sa P prozore a sa S stepenice. Ispod prizemlja Doma nalazile su se dvije prostorije koje su imale ulaz sa istočne strane. Jedna je bila ispod prostora pozornice i u njoj se je vršio u moje djetinjstvo otkup višanja a druga je bila skroz na južnoj strani ispod prostorije broj 4 i u njoj je bio smješten agregat za napajanje Doma i cijelog Vrbanja strujom u večernjim satima od smrknuća do 22 sata. O tome i o rukovaocima agregatom sam već pisao. Danas je u toj prostoriji WC koji je sagrađen 2007 sa ulazom niz stepenice iz prizemlja. Također ispod sale je cisterna za vodu, velika gustirna, koja je imala dva otvora za ulaz u podu od sale. Na tavanu sale bili su obješeni lanci za vješanje petrolejskih lampi za osvjetljenje koji su tu stajali i dosta godina poslije kad je u Vrbanj već došla struja jer je struje u prvim godinama često zbog nevremena nestajalo. U prizemlju mala sobica na sjevernoj strani je prvo služila kao garderoba za glumce sa stepenicama (sivo sa brojem 1) za ulaz na pozornicu a i garderoba za ostavljanje kaputa za vrijeme plesa a kasnije je NK Partizan u njoj držao opremu pa je i poznatija kao "sobica Partizana". Neko vrijeme polovicom 60-ih, godinu ili dvije, u njoj je bio smješten i jedan razred osnovne škole. Sobica na južnoj strani je bila prostorija lovačkog društva i imala je pregradni zid koji je ucrtan crtkano a ulaz iz Podlože koji je poslije 2005 postao ulaz u kafić. Kasnije je to kratko vrijeme bio kabinet za tehnički odgoj osnovne škole, za vrijeme učitelja tjelesnog i tehničkog Đorđa Jovanović, ali već početkom druge polovice 60-ih je u pregradnom zidu napravljen široki prolaz i to je postao dio bufeta da bi kasnije cijeli zid bio srušen. Nakon prvog spajanja mala vrata se više nisu koristila već je ulaz bio kroz glavna vrata bufeta. Bufet, kako se je popularno nazivao bife u prizemlju, je imao ulaz kroz široka vrata iz predulaza. Iz predulaza u koji se je ulazilo iz Podlože se je na sjevernu stranu kroz staklena široka vrata ulazilo u salu a kroz slična široka staklena vrata i u bufet. Iz predulaza (5) se je također ulazilo u malu prostoriju (3) uz sam bufet u kojoj je bio rezervoar za vodu za sudoper na šanku bufeta i pumpa kojoj se je iz gustirne punio daj rezervoar vodom. Ta prostorija je nakon preuređenja 2005 pretvorena u stepenište kojim se ulazi u WC. Taj WC je napravljen u prostoriji u suterenu koja se je nalazila ispod sobice a imala ulaz sa istočne strane te jedan prozor sa rešetkama sa južne strane a služila je za odlaganje  ambalaže.Također su u predulazu počinjale i danas postojeće stepenice za gornji sprat (sivo sa brojem 2). Sam bufet nije bio velik. Sa istočne strane je bio šank a kako je dosta prostora zauzimao stol za biljar moglo je stati pet do šest stolova. Biljar je neko vrijeme stajao uz zid od sobice lovačkog društva i uz prozor a kasnije uz zid do ulaznih vrata ali je širenjem bufeta on uklonjen tako da je nakon širenja u bufetu moglo komotno stati 8 do 9 stolova sa stolicama za kartaše. Iza šanka je bila prostorija koju se je isto zvalo "sobica"(4) a koja je služila kao spremište pića i ambalaže te i kao kuhinja za pripremanje brze hrane. Između prostora šanka i te kuhinjice u sjevernom dijelu poleđine šanka gdje su bile i stalaže sa bocama pića i cigaretama postojao je u zidu otvor za kliznim vratima za komunikaciju i dodavanje gotovog jela šankisti. Od tog otvora do zida prostorije (3) bilo je još prostora gdje je stajao frižider Obodin. Uz zid prostorije (3) bio je u pultu šanka sudoper a na drugom kraju šanka staklena vitrina sa slatkišima (čokoladice, bomboni, karamele, napolitanke). Tek krajem 70-ih su napravljene rashladne vitrine unutar pulta šanka. U sobicu se je ulazilo kroz vrata u prostoru između južnog zida i šanka i bila je na malo nižem nivou od bufeta te je imala dvije stepenice za ulaz. Ta sobica je imala ulaz i kroz mala vrata sa istočne strane kroz koja se je uz montažne stepenice unosilo piće ali te stepenice i vrata nisu postojale u prvoj fazi već su nadograđeni početkom 70-ih. Sobica je imala jedan prozor prema jugu, prostor bufeta je imao tri prozora prema jugu a sobica lovačkog društva jedan prema jugu i jedan prema Pjaci, dakle donji i gornji kat imali su po pet prozora prema jugu kao i danas. Javni WC je bio sa južne strane zgrade Doma sa ulazom iz "betunića" (koliko vidim radove tijekom preuređenja niti jedan novi prozor nije probijen).To bi u kratkim crtama bio opis prizemlja Doma a sad samo ukratko o prostorijama na spratu. Iz predulaza prizemlja kroz stepenice (S2) se je penjalo na gornji sprat, Stepenice su prolazile ispod prostorije kino projektora u koju se je ulazilo uz tri stepenice (S) odmah desno. Na lijevoj, južnoj, strani bila je velika prostorija koja je nekad služila za probe limene glazbe, tamburaša, glumaca a do nje prostor Mjesnog ureda koji je imao prozor i na pročelju. Ta velika prostorija je 1967 preuređena u dječji vrtić da bi 2016 rušenjem zida od mjesnog ureda koji više nije bio u funkciji dječji vrtić bio proširen na cijelu južnu stranu. Gornji sprat je imao dosta veliki predulazni prostor u koji je često zimi znao biti postavljen stol za stolni tenis. Sa sjeverne strane bio je blizu stepenica za prostoriju projektora ulaz za na balkon a iz tog prostora se je ulazilo i na tavan (T) te u čitaonicu, ili popularno "čitovnicu". U čitovnici je u početku sa lijeve strane bio ormar sa knjigama za posuđivanje a bila je ispunjena sa nekoliko spojenih stolova i stolicama. Od novina dolazilo je po nekoliko primjeraka Slobodne Dalmacije, Vjesnika i Borbe te Vjesnik u srijedu. Novine su dolazile navečer sa autobusom skupa sa drugom poštom i odmah bi ih iz pošte donijeli u čitovnicu kako bi se moglo na vrijeme čitati. Stariji o politici a mlađi o sportu. Sa strane uz zid od sale bile su dvije klupe i udubljenje za vješalicama za odjeću. Također su tu bili i metalni držači za novine jer su tada novine se štampale u velikom i za držanje u rukama neprikladnom formatu. Iz čitovnice se je na sjevernoj strani ulazilo u prostoriju (Sobicu) koja je služila za razne sastanke a polovicom 60-ih dok sam ja bio u višim razredima kratko vrijeme (1965 do 1967 je tu bilo i cijepljenje) tu je bila i ambulanta. Ambulanta u koju je liječnik iz Staroga Grada dolazio četvrtkom je inače prije bila u staroj čitovnici u Zamotela kući ali nakon što je ta čitovnica prenamjenjena u učiteljski stan učitelja Meštrović prebačena je u prostoriju iza čitovnice dok krajem 60-ih dolazak liječnika u Vrbanj nije ukinut. Nabavkom tv prijamnika (1965 ili 1966) RIZ TV 220/59 koji je smješten u čitovnicu na ormar sa knjigama (a za tv je napravljen i poseban ormarić sa staklenim vratima i bravicom) lijevo od ulaznih vrata mijenja se i namjena prostorije a novine i stolovi za čitanje se prebacuju u Sobicu. U prostoriji su uz zid sale smještene dvije klupe sa naslonima kakve su bile i u kino sali a ostatak je popunjen drvenim klupama (škomlima) bez naslona koji su bili postavljeni istok zapad i služili za sjedenje dok se je gledao tv program. Tu se je znalo okupiti navečer više od stotinu osoba a djecu je uglavnom dopadalo mjesto na podu ispred samog tv aparata. Bio je samo jedan program ali dovoljno da se pogleda vijesti, koju utakmicu i pokoji film a naročito prenosi festivala i humorističke serije subotom. Dolazili su uglavnom samo muškarci a moj djed Perko je bio "poznat" jer je pušio lulu pa bi zadimio cijelu prostoriju. Njegovo mjesto je bilo na prvoj klupi odmah uz zid. Ali kako su postepeno nabavljani tv aparati i po kućama gledanje televizije u čitovnici je prestalo već početkom 70-ih. Ni danas mi nije jasno kako se je iz tolike udaljenosti iz zadnjih redova uopće išta moglo vidit na onako malom ekranu dijagonale 61cm ili u onoj graji čuti ali eto svi smo uživali. Evo samo toliko a više detalja je bilo a i bit će u drugim napisima. Samo na kraju da dodam da je brigu o održavanju Doma i kino aparature vodila i sve financirala PZ Vrbanj a njeni službenici su i radili na ulazu u kino, kao čistačica i kao šankisti u bufetu (neko vrijeme sredinom 60-ih je bufet bio iznajmljen Markotu i Marici Lušić Batetovi pa su o bufetu oni vodili brigu).