Blog Vrbanj

Zgrada škole u Vrbanju

O školi u Vrbanju već sam pisao a kako ne postoje fotografije unutrašnjosti škole prije preuređenja 1986/87 pokušat ću opisati izgled unutrašnjosti školi, raspored prostorija i njihovu namjenu u doba kojeg se ja sjećam, dakle u doba mog osnovnog školovanja 1959/1967. Vanjske dimenzije školske zgrade su otprilike (mjereno na satelitskoj snimci) 25m x 9m. Ne znam kad je škola sagrađena ali na katastarskoj mapi iz 1834 već postoji a sagradila ju je Crkva i do danas je u njenom vlasništu. U doba od 1945 do 1990 Crkva je bila izvlaštena iz posjeda ali joj je vlasništvo opet vraćeno. Zgrada je imala prizemlje, koje je bilo malo ukopano i silazilo se je u njega preko tri stepenice, i dva sprata te tavan. U prizemlju je u moje djetinjstvo, a i kasnije dok PZ Vrbanj nije sagradila podrum u Selima koji je danas u vlasništvu obitelji Plančić, bio podrum PZ Vrbanj sa bačvama za vino od otkupljenog grožđa i mali vinski laboratorij koji je vodio Andrija Erceg. Prozor laboratorija je bio i jedini prozor u prizemlju i nalazio se je na zapadnoj strani a u njega se je ulazilo iz podruma. U tom prostoru danas je telefonska centrala. Podrum je na južnoj strani imao dva široka ulaza sa drvenim vratima. Jedan je bio na mjestu današnjeg ulaza u kafić a drugi na mjestu ulaza u današnju trgovinu. Također je imao i manji ulaz na zapadnoj strani uz laboratorij. Po sredini podrum je dijelio potporni zid sa širokim otvorom za prolaz u obliku arkade. Uz školu je kasnije nadograđena i zgrada garaže za zadružni kamion. Dimnjaci u moje doba već nisu bili u funkciji već su se dimnjaci za peći provlačili kroz jedno od stakala na prozorima. Zgrada je imala sa sjeverne strane i svoju gustirnu sa otvorom za ulaz, bucolon, na gornjem spratu iz kojeg je bio moguć i prilaz maloj terasi na vrhu škole koja se je nalazila sa sjeverne strane otprilike po sredini a iz nje se je u moje djetinjstvo uglavnom bacalo svijetleće rakete u osvit nekog praznika. Glavni ulaz u zgradu je bio gdje je i danas, po sredini pročelja. Podovi i stepeništa unutar ugrade su bili drveni. Na ulazu je bio mali predulaz iz kojeg se je uskim stepeništem penjalo na prvi sprat. Na lijevo je bila jedna učionica na desno druga a prema sjeveru u prostoru između učionica dva nužnika, lijevi prema zapadu ženski a desni muški. Na desno od stepeništa je bio prolaz za drugi sprat koji je bio osvijetljen kroz prozor iznad ulaznih vrata. Stepenište za drugi sprat je imalo drvenu ogradu. Na drugom spratu je bilo više prostorija razne namjene. Prema zapadu je bila učionica istih dimenzija kao i na donjem spratu a prema istoku je bio učiteljski stan u kojem je u moje djetinjstvo živio Slaviček Ignac koji je cijeli radni vijek proveo kao učitelju u Vrbanju a krajem mog osnovnog školovanja je preselio u Jelsu a sa njim sin Sven i žena Perica rodom iz Vrisnika (djevojačko prezime Biličić a tetka je građevinaru i krovopokrivaču  koji danas živi u Jelsi Jurici Biličić zvanom Abart). Pericu dobro pamtim jer je znala lijepo čitati i imala je ugodan glas pa je često u nižim razredima kad učitelja zadnji sat ne bi bilo čitala nam ulomke iz koje dječje knjige. Divno se je podsjetiti tih čitanja, onako sumrak a ugodan glas tete Perice vodi u daleke krajeve tada dostupne samo kroz knjigu. Mašta je tada radila i nisam bio duhom u razredu nego na nekom pustom otoku gdje se je iskrcao brodolomac o kojem je teta Perica čitala. U učiteljskom stanu koji je imao i posebna vrata bile su tri prostorije. Prva desno je bila spavaća soba a druga kuhinja iz koje su imali lijep pogled na Pjacu. Sa sjeverne strane je, silazeći niz dvije stepenice, bio prostor u kojem se je nalazio otvor za gustirnu sa bucolon te ulaz za tavan a u njega se je i odlagalo neke nepotrebne školske stvari kao npr. razbijene klupe. Prema istoku je bila mala prostorija sa prozorom na istok koji je učitelju služio kao ostava a kasnije kad je učitelj odselio tu je bila zbornica a obe prostorije su spojene u jednu i napravljen razred. Sa južne strane između učiteljskog stana i stepeništa bila je mala prostorija koja je služila kao spremište školske opreme, zemljopisnih karata a i instrumenata tadašnjeg školskog tamburaškog orkestra koji je vodio Slaviček Ignac. Sa sjeverne strane se je iz predulaza ulazilo u nužnike. Istočni je bio učiteljski a zapadni za djecu iz razreda na tom spratu u kojem su se nalazile i metalne stepenice sa kojima se je kroz otvor izlazilo na terasu. Tri velika razreda su imali po tri prozora sa južne strane, a razredi na zapadnoj strani i po dva sa sjeverne strane. Također su imali i po jedan na zapadnoj strani a donji istočni razred je imao prozor i na istočnoj strani ali ne i na sjevernoj jer je iza zida bila gustirna. Učiteljski stan a kasnije razred je imao dva prozora u kuhinji i jedan u sobi a i prostorija za školsku opremu je imala prozor koji se nikad nije otvarao i nalazio se je iznad ulaznih vrata iznad prozora koji je osvjetljavao predulaz u razrede donjeg sprata i stepenište za na gornji sprat. 1986/87 drveni pod donjeg sprata je srušen, stavljena betonska ploča i napravljen je današnji raspored. Ljeta 2014 je saniran i promijenjen krov zgrade.

Fotografija školske zgrade snimljena u proljeće 2007g.

Radovi na obnovi krova škole, ljeta 2014.