Blog Vrbanj

Svaka priča ima dva lica
U zadnje vrijeme učestalo je po Facebook-u dijeljenje poučne priče o sinu (kćeri...nebitno) koji pita oca koliko zaradi za jedan sat na poslu  jer bi htio od ušteđevine platiti ocu zaradu za sat vremena koju će izgubiti na poslu samo da jednom tjedno dođe prije s posla i da se malo druži sa sinom. Ali kao i sve tako i ova priča ima dva lica. Vjerujte mi znam iz iskustva (jer i ja sam bio mlad) a znate i vi mnogi koji kao i ja sada imate djecu.

I dođe u neka doba kad otac ostari vrijeme da on postavlja isto pitanje sinu i predloži mu da od svoje jadne mirovine ušpara i plati sinu taj jedan sat, ne dnevno nego sretan bi bio i tjedno, da dijete odvoji sat vremena za pričanje s ocem, majkom, da odvoji taj jebeni sat tjedno za najobičnije druženje sa roditeljem ali djetetu bude preči odlazak sa društvom, trka za zaradom misleći da će roditelji vječno živit i da ima vremena za druženje a onda ujedanput shvati da ih više nema, da im je ostao dužan taj jebeni barem sat druženja tjedno u starosti a da ga više nikad neće moći nadoknaditi.