Blog Vrbanj

U tradiciji otoka Hvara postoji pojam "Karnovol" ali taj pojam ima dvoznačno značenje. Cijeli period od sv. Stjepana do zadnjeg dana tog perioda naziva se Karnovol ali i zadnji dan Karnovala ima isto naziv Karnovol. Zadnji dan Karnovala ili "Pokladni utorak" ne pada uvijek na isti datum jer zavisi od Uskrsa. Veliki tjedan je prvi tjedan u proljeću u kojem je pun mjesec i završava Uskrsom. 2020 je prvi pun mjesec srijeda 08.04.te je Uskrs na kraju tjedna 12.04. Prije Velikog tjedna u tradiciji je period 40 dana Korizme koja završava Cvjetnicom. Prvi dan 40 dnevne korizme je Čista srida i ona je 2020 na 26.02. Dan prije Čiste sride je "Karnovol" kao zadnji dan karnevalskog razdoblja i 2020 je na 25.02. Tako ni period Karnovala nema uvijek isto trajanje. Ciklično se izmjenjuje 5, 7, 9, 7, 5...tjedana. Kao raritet spominje se godina 1913 kada je zadnji dan Poklada pao na datum 04.02., na dan svetkovanja Svetog Generoza zaštitnika naše župe, pa je župnik donio mudru preporuku da se do podne slavi Sveti Generoz a popodne nek bude Karnovol. Doba Karnovala je bilo i doba seoskih druženja kroz društvene plesove ali o tome drugi put. Ples zadnjeg četvrtka karnevalskog razdoblja koji se u tradiciji zove Tusti četvortak je nekad bio tradicijski jedini ples na koji se je moglo doći zakrabuljeno ili, kako mi rečemo, obučeno u maškare. I naravno, zadnjeg dana Poklada na Karnovol također je bio zakrabuljeni ples. Ples je bio prije i poslije večere. Na ples prije večere dolazila su i djeca i svi su osim gledatelja koji su sjedili na pokrajnim klupama bili ubučeni u maškare. Na ples poslije večere zbog mnoštva pijanih manja djeca nisu imali pristupa. Tradicijski ples je završavao u pola noći kada počinje Čista srida i Korizma. Na taj ples ću se vratiti kasnije a sad bi ukratko opisao običaje Karnovala (ili zadnjeg dana Poklada).

U tradiciji Vrbanja postoji pojam "kumpanjija". Taj pojam označava društvo istomišljenika ili osoba istih anfiniteta, hobija ali na Karnovol to su obično bile školsko generacijske kumpanjije. Tradicija je bila da svaka kumpanjija pravi svoju "fraju" a "fraja" je označavala zajedničko druženje uz obilno jela i pića, obično u nekoga tko je imao prikladan veći prostor za takva druženja sa kominom na kojem se je tradicijski pekao kozlić. Kasnije pojavom pekara kozlić se je nosio na pečenje u pekare. Pečeni kozlić je obično služen za večeru a dan je započinjao zajedničkom marendom "na suho". Svaka kumpanjija je imala svog ekonoma koji je kupovao hranu a često i svog kuhara koji je spremao ručak. Ali bilo je ljudi koji su znali kuhati a već su bili stariji za generacijska druženja pa su kuhali raznim kumpanjijama koja ih pozove. Najčešći takav gostujući kuhar je bio Visko Pavičić Gašperinov. Često se je kozlić i kuhao i služio uz juhu i za ručak. Ali taj dan nije bio sam dan generacijsko kumpanjijskog druženja već i takmičenje koja kumpanjija može više pojest i popit ( a svaka kumpanjija je za sebe tvrdila da mogu najviše pojest a naročito popit). Zato se je taj dan trošilo dosta novaca na hranu da bi se iduće dane moglo hvaliti količinom pojedenog i popijenog te je i ostala izreka "Čita srida kad osvane, pipa žepe pok se kaje". Ali osim hrane i pića povod takmičenja je bio i maskota "Jureta Karnovala" i maskiranje (maškaronje). U maskiranju je bilo mnogo ideja ali najčešće su to bili neki šeširi, bojanje lica čađom mada su poneke kumpanjije znale napraviti pravu predstavu. Kumpanjija 1952/53 je 1978 napravila pravi sprovod Juretu Karnovalu. Drveni sanduk je bio lijes, ožalošćeni su imali i crne marame a bila je napisana i osmrtnica i postavljena na Pjaci. Sprovod je uz glazbu lupanja u metalnu kantu obišao cijelo selo. Jureta Karnovala se je najčešće pravilo kao lutku od slame da lakše gori obučenu u neku staru odjeću. Nakon ručka kad se je već bilo dobro veselo od pića išlo se je u povorke po selu. Svaka generacija je imala neke svirače koji su u povorci i svirali. Nije taj dan bilo potrebno veliko glazbeno umjeće, priučeni gitarist, harmonikaš ili trubač iz limene glazbe je bio sasvim dovoljan. Odlazilo se je u povorkama i do obližnjih Svirača i Vrboske, nekad pješke ali uglavnom na živini, a povorka je završavala predvečer u sali Doma kad je svaka kumpanjija unosila u salu svog Karnovala da ih svi posjetitelji vide te se je zatim Jureta Karnovala, jer taj Jure je za nas otkupljivao sve grijehe i ono loše što smo napravili tijekom godine, spalilo ispred Doma. Naravno, i djeca mlađeg uzrasta su se taj dan oblačila u maškare i šetala po selu te uz pratnju roditelja dolazili na ples prije večere. Tradicionalno se je na taj dan čitao Tastament u kojem se je na zabavni način, izbjegavajući uvredljive riječi, spominjalo i poimenično ljude i događaje protekle godine koji su zahtjevali javnu kritiku. Za sve te propuste "glavom bi platio" Jure Karnovol i sa njegovim paljenjem okretao se je novi list a loše stvari iz protekle godine prepuštalo vremenu i zaboravu. Ples nakon večere je završavao u pola noći, mada se u Vrbanju mog djetinjstva te tradicije nisu držali. Sutradan je Čista srida, dan posta da se tijelo očisti od prekomjerne hrane i glava razbistri od prekomjernog pića a preostala hrana pojela bi se u četvrtak.

Ovaj tekst je napisan za potrebe božićnog broja lista "Duhovski plamen" župe Duha Svetoga, Vrbanj.