Blog Vrbanj

Lisa, dvi loze, dvi škrove, kobilice.......nostalgija koja me veseli a i koja me ljuti. Ljuti me zato što po današnjim pjesmama, po današnjim opisima dalmatinskih konoba, a svaka kuća je imala konobu, neupućeni može zaključiti da su naši stari imali tamo "tambur i katrige, na skanciji stivane bocune", pjevali, žderali i lokali a da su se po danu umorili ne bi ih dolazila volja za to. I zamisli, svaka kuća je imala taj prostor, prema današnjim opisima konoba, gdje su lijeni Dalmatinci se zabavljali. A konobe su bile upravo suprotnost. Nakon teškog dana u jematvi kad je trebalo iz daleka na živini nosit mošt umjesto odmora naveče je čekao posao u konobi, turnonje kako bi mi ovde rekli, pretakanje do kasna u noć a ujutro je u osvit sunca već trebalo biti u polju. I tako po mjesec i više dana bez predaha osim ako bi padala kiša ma ni tada se nije stalo doma nego i pod kabanicom bralo grožđe da se spasi od propadanja a za većih pljuskova odlazilo se je dok ne prestane kiša u obližnji trim (bunju) i opet nastavljalo. Zato i apeliram na sve one koji danas pišu o starim dalmatinskim konobana da im posvete dužno poštovanje a ne da ih za neupućene pretvaraju u mjesto pjevanja, lokanja i žderanja lijenih Dalmatinaca.

(Fotografija je iz arhive Zvonimir Franetović

Gvozdeni turan

Kamerno postolje turna

Postolje turna u mojoj bivšoj radionici, Lučetovoj bikariji

Tri CB slike preuzete su sa stranice boljani.info i na njima se vidi dio radova u polju za vrijeme jematve, punjenje  plastičnih vreća moštom iz kace koristeći šešulu te tovarenje, ili po našku "parćenje", mijehova sa moštom na konja.