Blog Vrbanj

Contact email: [email protected]

Blog Vrbanj

Plesna skola u osmom razredu u Vrbanju

Posted on April 28, 2019 at 4:45 AM

Plesna škola u osmom razredu  :)

Osmi razred je,  jesen1966, mi muški smo još u filmu popodnevnih igara po šumama oko Vrbanja, malonogometnih utakmica na Pjaci, kaubojskih romana ali naše vršnjakinje iz razreda su već se ponašale kao prave djevojke. Imale su svoje simpatije i preko malog odmora skakale na prozore razreda pogledati da li je simpatija koja je već završila osnovnu slučajno na Pjaci. Tako igrali smo se i mi muški ali ipak više dječački nekih papirnatih igara sa, na poseban način presavijenim komadom papira koji smo zvali biralica. Ta biralica je imala sa jedne strane četiri presavijena uha na kojem je iznutra obično pisalo nešto o ljubavi kao npr. "voli te, želi te, mrzi te" a sa druge strane opet četiri presavijena uha sa imenima četiri najpopularnije djevojke u razredu ili školi i onda bi prvo birali radnju pa osobu za vidit što će nam biralica pokazati. Kad bi se potrefile naše želje bili bi ponosni i uvjereni da je to baš tako a kad ne bi, a bili bi malo razočarani ma igrali bi opet a kako je bio mali broj kombinacija lako bi došli do "dobitne" kombinacije. Preko malog, a naročito velikog odmora dok smo mi muški odlazili zaigrat na balun ispred škole naše ženskice iz razreda su vrijeme koristitli pametnije. One su se već spremale na to da će iduće godine biti "tražene" kao plesačice a i simpatije će biti na plesu pa su učile plesati. Mijenjale bi se u poziciji muškog tako da svaka nauči kako se pleše i usput pjevale onako u ritmu da mogu plesati. Nisu one mogle sebi dopustiti da ih netko zamoli idućeg karnovala za ples a one ne znaju plesati. Nas muške to još nije zanimalo. Mi smo se samo spremali i vježbali kako popit što više alkohola da se možemo praviti veliki i pijani jer "samo veliki momci piju i teturaju po sali" :). Kao "suradnik" škole plesa često sam ima i učenice. Mogu im spomenuti imena jer to nije bilo ništa ružno. Ja sam svirao harmoniku, znao ono nešto pjesama koje sam čuo od starijih na plesu i kad bi moji poslije škole bili u polju djevojčice (ma da djevojčice :) ...djevojke) koje su stanovale u Krojevemu dvoru Nada i Mande bi usput svratile do mene, ja bi svirao harmoniku onako ritmički kako sam znao a njih dvije bi plesale. Malo jedna u poziciji muškog sa ispruženom lijevom rukom, malo druga. Nije meni tada koji sam mislio na desete stvari a ne na ples bilo uopće jasno zašto one uče plesati ali eto prijateljski sam im pomagao sa harmonikom. Naravno, to je bilo 1966/67, možda se one već i ne sjećaju ma meni su te slike mene kako sviram i Nade i Mande kako u sobi, da ih ne vide susjede, vježbaju ples još svježe u očima i stvaraju mi radost, a i sjetu naravno. Sjećam se pjesme Dominik Diega Varagića koja je tad bila hit i gramofona u Vodanovićih u predsoblju kuće na kojem je ta pjesma svirala desetak puta za redom dok one ne bi uhvatile pravi plesni korak. Dolazile su kod Nade i one malo mlađe iz susjedstva, 6. ili 7. razred pa su gledale plesne korake i spremale se i one jer već u osmom i one će smjeti poći sa mamama na ples pa da barem znaju osnove. Njenoj braći a i meni to je tada izgledalo budalasto. Ma tko je vidio učit plesat a lukovi i strelice, mačevi i koplja još spremni za neku popodnevnu ratničku bitku. Bilo je pametnije i potražiti neku loptu i poći poslije škole nanoge odigrati utakmicu u Stari Grad protiv naših vršnjaka ili pokrpati probušenu gumu na bicikli. Naravno, sada ih i mi razumjemo.

Categories: None