Blog Vrbanj

Contact email: [email protected]

Blog Vrbanj

Vrisnik mog ditinjstva

Posted on October 30, 2018 at 9:55 AM

Jedna fotografija Ante Franičevića vratila mi je sjećanja na Vrisnik mog djetinjstva, na ovu dragu kuću i njene stanovnike i na crkvu svetog Ante. Na moju tetu Mariju rođenu Razović (očevu sestru te sestru tetki Perke udane Savinc čija su djeca Ivica i Dijana i Mileve udane Pivac čija je kćer Silvana djetinjstvo također provodila u ovoj kući) udanu za Jureta Franičević Remetinovega, na pok. rođaka Nikicu, na rodicu Eciju, na Juretove sestre Polu i Reparatu. Pamtim tetu kad je već starija i sama u kući predvečer sjedila na ovoj skalini a pamtim je i u maloj kuhinji kako se za hladnih zimskih dana grije. Pamtim i miris kave koju je ona kuhala jer je imala isti miris kao i kava moje pokojne none, njene mame. Pamtim krasne smokve na stablu ispred konobe koje sam početkom berbe još znao ubrati izjutra onako mokre od rose i zasladiti se prije odlaska na ispomoć u berbu pod Vorh. Pamtim kako sam sa našom vrbanjskom živinom, koja nije bila navikla hodati po strmim vrisniškim putevima pa je trebalo i voditi ih za ular da ne žure na nizbrdici i ne pokliznu se, gonio vreće mošta u konobu.  Pamtim fešte svetog Antonija i ručkove od fešte u tinelu. U ljetna popodneva kada je vani peklo sunce ja, rođak i rodica bi se uvlačili u ugodnu hladnoću crkve, igrali se u njoj a ja sam i svirao na neku vrst harmonija koji se je tad nalazio sa lijeve strane ulaznih vrata. To je bio stari harmonij sa pedalom kojom se je pritiskom noge pumpalo zrak u harmonij da bi mogao svirati i to mi je bio prvi instrument na kome sam svirao sa dvije ruke. Ne znam koji je tada bio župnik u Vrisniku ali nikada nam nije vikao niti branio te igre u crkvi. A najviše pamtim pogled u ljetna popodneva iz prozora na zapadnoj strani ove kuće na Svirče, rodno mjesto moje pranone Marije Carić Korić u koju je i teta Marija dobila ime, i polja oblivena sunčevim zrakama i izmaglicom od vrućine. Taj pogled nikad neću zaboraviti i žao mi je što ga vjerojatno već nikad neću vidit kroz taj prozor.

teta Marija

Svirče, pogled iz Vrisnika


Categories: None