Blog Vrbanj

Contact email: [email protected]

Blog Vrbanj

Ivo Giovanni Viskovic - Gdinj

Posted on October 27, 2018 at 4:10 PM

Ivo Giovanni Visković 

Ivo je rođen1952 u Gdinju a danas živi u Splitu. Posljednji je harmonikaš stare generacije koji još čuva stari način sviranja harmonike, stari način pjevanja a i stare napjeve. Potiče iz glazbene obitelji oca Stanislava i djeda Ante, oba glazbenika, i on nastavlja obiteljsku tradiciju te snimajući u kućnim amaterskim uvjetima nastoji pjevajući uz harmoniku snimiti i tako sačuvati od zaborava stare melodije i plesne ritmove. Ivo je i glazbeni autor i tekstopisac a svoje vlastite skladbe, uglavnom gdinjske tematike, u kojima sam svira i pjeva objavljuje na YouTube kanalu

http://www.youtube.com/channel/UCMLZniH2Jhzza512rAvwaIA

Ali bolje da o tome piše on nego ja pa evo njegovog teksta uz priložene fotografije oca, majke te starinske svadbene povorke u Gdinju. 

Evo san ti posla na mail slike i od oca. Zanimljive su fotografije sa jednega pira iz 1951. g. di mi otac svira harmoniku puten među pirnicima. Hodilo bi se od mladoženje do mladenke, pa u mjesni ured, pa eventualno u crikvu, pa u salu di bi pir. Puten se sviralo i pivalo, znalo se obać pi nekoliko km... Ako ti ča triba objasnit, javi se. Zanimljiva je i ona di san kaživa malu Yamahicu, tada čudo tehnološko. Otac mi s dicon znatiželjno promatra...

Ocu mi je bilo ime Stanislav, a tako ga nikad niko ni zva nego Vice i to Mali Vice. Bi je poznat i sposoban čovik. Težak, brodar, mrižar, geađevinar i glazbenik. Puno je mladosti harmonikon isprati u tuji svit. Sklada je valcer i šaltin, a da gotovo toga ni ni bi svijestan... Zna je izvrsno improvizirat i tako su nastajale melodije.

Moj dide, liričar, svira je liricu, a ime mu je Ante Visković, zvan i znan ka Veli Ante. Ivo Giovanni Viskovic

Ono je slika oca mi i matere sa njihovog vinčanja 1948. g u Sućurju. Harmoniku svira Stipe Jeličić. Vidiš po slici koliko mi je otac strši, bi visok.

Na jednoj slici su mi otac, mat i jedna rodica iz Kalifornije. Spremali su se, naprtili mula za iz Smrke, naše vale, hodit put doma u Visoku, sve u Gdinju. Druga slika prikazuje pirnu povorku u Gdinju iz 1951. g. Moj otac, zvali su ga Mali Vice, čovik od 2 m, svira harmoniku. Hodilo se kroz misto od mladoženje do mladenke, pa u matičara, u crikvu i u salu, di bi se pirovalo. U oven slučaju prošlo se siguro 3 - 4 km. Puten bi se sviralo, pivalo, a ni bilo asvalta i nastavilo za obidon i večeron. Tad u siromašno vrime, pir bi ima i obid i večeru...

Moj otac, Mali Vice, bi je sposoban čovik za puno stvarih. Bi je težak, brodar - brodoprijevoznik, mrižar, ribar, građevinar... i glazbenik. Svira je harmoniku na piriman, tanciman i pustu mladost harmonikon isprati u tuji svit. Izvrsno je drža ritam i često, kad se ne bi moga sitit koju pismu svirat, improvizira je. Zna je odsvirat tanac, a da ne bi zna niko koja je pisma, pa ni on i tako sklada, a da ni ni bi svijestan toga. Tako su nastajale melodije, koje san i ja nike nauči. Najjači mu je Valcer Mali Vice i Šaltin Mali Vice, koji su ušli u gdinjski folklor i svake godine u zimu u Splitu izvodimo na Gdinjskim tancima i u Gdinju kad je prigoda.

Potrudit ću se sve te tance snimit, da se ne zaboravi i nike napjeve. Iza mene, adio papa, nema više...

Evo, kad je prigoda, dodat ću i ovo. Moj dide, Ante Visković, zvan i znan ka Veli Ante, svira liru, isto na tancima, prije pojave harmonika. Koncem 19. i do 30-ih godin 20. stolića. Od starijega svita san sluša da je izvrsno svira i da su vrcale iskre od ritma, ča bi dava nogon o pod ili tavulin. A mladost je tancala i veselila se...

Moj otac je najprin nauči plonericu, dijatonsku harmoniku, triještinu, pa klavijaturnu i pripovida mi je da je tu, na botune plonericu, bilo teže naučit, jer pritiskom na jedan botun, potezom miha livo dava je jedan ton, a na isti botun, potezom miha desno drugi ton. Zato se i zove dijatonska harmonika.



Categories: None