Blog Vrbanj

Moji posljednji javni nastupi!

Krajem karnevala 2002 žene iz Vrbanja su zamislile napraviti maskenbal na Tusti četvortak, zadnji četvrtak karnevalskog razdoblja kada se je po starim običajima organizirao maskenbal, i kako nisu imale novaca za "prave" svirače zamolile su mene i Ivana Vidošević da zasviramo. Ja sam posudio Iris bas u Tončeta Šurjak te smo Ivan i ja dva tjedna uvježbavali repertoar i odsvirali sa uživanjem taj maskenbal. Kako već dugo vremena nisam svirao na plesu nesvijesno sam se prebacio u doba kad sam još bio neoženjen, mlad i aktivan i onako uhvatio sebe da čak pokušavam "namigivati" plesačicama. Odjednom mi je prostrujalo kroz glavu " Ej Petre, pa dole na podiju ti je i kćer" Taj stvarni šok me je držao možda i pola minute kad sam shvatio da sam već počeo stariti, da su plesači i plesačice već sasvim nova generacija i da meni tu već nije mjesto. Odsvirao sam još već obećani ples u karnevalski utorak prije večere i rekao sebi "Nikad više". Taj utorak,12.02.2002 smo ja i Ivan onako uživo iz miksete snimili za uspomenu 16 pjesama za uspomenu. U to doba u Dolu je zimi nastupala izvrsna grupa Pharos i tamo početkom 2005 Žozi i Zoran su me nagovorili (teško žabu u vodu natjerat) da sa njima zasviram jedan set nešto baš iz mog starijeg repertoara, neke instrumentale i starije rock pjesme da mlađi čuju kako je to nekad zvučalo. Žozi je svirao bubnjeve, Zoran bas i pjevao a ja gitaru. I sve je to bilo lijepo dok sa strane nisam čuo mlađeg prijatelja koji mi u šali dobacuje "Skaloj se Petre, ni to već za tebe...došli su mlaji". I to me je učvrstilo u odluci.-.nikad više!!! I nisam već nikad javno zasvirao a i neću. Dolaze mlađi, njihovo je doba a mi stari nemamo već kome svirati. Mlađe naša glazba ne interesira a moja starija generacija ima svojih briga i problema, mnogi su već djedovi i bake i ne dolazi ih volja izlaziti na plesove. Zato...na mlađima svijet ostaje.
Na fotografiji smo Ivan i ja 12.02.2002 na pozornici u Vrbanju.