Blog Vrbanj

Fotografije iz prostorije kino projektora - Vrbanj .

Kino Vrbanj je počelo sa radom 1958 i imalo je za to doba najbolju projekcijsku opremu u Jugoslaviji. Prvi cinemascop film Put oko svijeta za 80 dana je premijerno prikazan u New Yorku 1954 a Vrbanj je 1958 već imao kao jedini u Dalmaciji a drugi u Jugoslaviji opremu za projekciju cinemascop filmova a jedini sa ekranom po pravilima cinemascop projekcije zaobljenim na rubovima. Kino je dugo godina imalo projekcije srijedom jedan film a subotom i nedjeljom drugi da bi se to 80-ih prorijedilo samo nedjeljom dok ga tv nije predobila. U sali je imalo oko 250 sjedećim mjesta a na balkonu još 35.  O održavanju kino opreme i sale vodila je brigu PZ Vrbanj. PZ Vrbanj je i kupila opremu za kino ali je interesantno napomenuti da je PZ novac za kupnju opreme posudila u Vidošević Stjepana  i kasnije mu taj novac obročno vratila.  

Moja prva sjećanja na kino vezana su baš za prvu kino predstavu. Imao sam pet godina ali se sjećam da me je otac držao na ramenima za vrijeme kino predstave, tamo negdje u sredini dupkom pune sale i da ga je netko pitao da li ću ja uopće vidit sliku a on odgovorio da hoću jer će slika biti visoko. E ne znam zašto ali te riječi sam upamtio. Ne pamtim ni film ni ništa drugo osim tih riječi. Kasnije sam bio redoviti posjetitelj kino predstava i to sam ih gledao sa balkona. Moja teta Lučica Buratović rođena Fredotović je tada bila zaručena za pok. Luku Buratović Boninega i uvijek kad bi odlazili u kino i mene bi vodili. Niihovo mjesto je bilo na balkonu prvi red odmah uz istočni rub balkona a ja sam uglavnom ili sjedeći teti na krilu ili onako s nogu naslonjen na ogradu gledao filmove i od tada pamtim sve filmske spektakle snimane u to doba a i prvi glazbeni film koji mi se urezao u sjećanje i utjecao na moj život a to je film "The Young Ones" sa Cliff Richardom i The Shadows sa crvenim Stratocasterima. O razdoblju posjete kinu u kasnijem djetinjstvu i mladosti već sam pisao u drugim objavama pa se ne želim ponavljati. Želim samo dodati da sam u ljeto 1968 nakon prvog razreda srednje tehničke uz Mikota Ivejinega vršio praksu u radu sa kino projektorom, projekcijama općenito i u radu sa filmskim materijalom kao lijepljenje puknutog fima i prematanje filmskih rola. Te barba Mikota upute pamtim i danas i zato me fotografije prostorije kino projektora i vežu.

Prozor prostorije kino projektora na gornjem katu Doma Matije Ivanića. Kino projekcije su se održavale u sali desno sa visokim prozorima. Kinooperater sa najdužim stažom bio je Miko Pavičić Ivelja ( Miko Ivejin).

Fotografije prostorije kino aparature je snimio Antonio Škarpa kolovoza 2018.

Dom Matije Ivanića sa kino salom i pozornicom. Pogled iz Gorice - 08.02.2019

Donje fotografije snimljene su 25.08.2019

Na donjoj slici je pozornica a iza tamno crvenog zastora je kino platno. Za projekcija  se je zastor pomicao u stranu a za projekcija cinemascop filmova su se otvarali i bočni pomični dijelovi sa strane zastora. Na pozornici su vidljiva i dva umetka visine pozornice sa crvenim gornjim rubom koji su se za predstava stavljali na pod ispred pozornice. Unutar crvenog ruba umetaka na vrhu su bili boksovi za rasvjetu a unutar umetaka po sredini je bio i prostor za šaptača. Kad se oba dijela spoje ispred pozornice su činili luk.

Presa za lijepljenje filmske trake

Luči me je sad, 14.09.2020, obradovao jednon slikon detalja koji bi nestao u nepovrat da se on slučajno nije našao u sali Doma i fotografirao. Kao što znate Dom Matije Ivanića se kompletno preuređuje. Nema više našeg kina u kojem smo proveli djetinjstvo sanjareći o dalekim krajevima u koje su nas filmovi vodili, proveli mladost i doživili prve poljubce u zadnjem redu partera, skinuto je i platno a iza njega se je pojavila slika iz ranih 50-ih kada još nije bilo kina i kino platna. Slika stabla je bila dio nacrtanih kulisa jedne predstave o kojoj su mi pričali ali kako je bila visoko iza platna nisam je vidio do sada. Upravo su počeli skidati žbuku i sačuvana je u zadnji čas. Hvala Luči Šćepo.