Blog Vrbanj

Prvo dječje pušenje cigareta

Bilo je to krajem školske godine kad sam bio u prvom razredu, dakle prva polovica lipnja 1960. Ja i Damir Buratović, Duškota Buratović stariji brat, išli smo skupa u prvi razred i tog dana smo oko 11 i po na Podmurvici sreli Jakova Šalturovega koji nam je dao novce da mu odemo kupiti cigarete  dok trgovina ne zatvori. Trgovina je tada bila u Velon bondi u kući Duškota Ivejinega koja se naslanja na moju danas raskrivenu radionicu gdje sam poslije imao RTV servis a u to doba je to bila mesnica braće Marka i Luke Fredotović Lučetovi. U trgovini je radio pok. Petar Fredotović Meštre Marije a odmah preko puta se je nalazila i moja rodna kuća u kojoj sam živio do 1988 (danas tu žive moja sestra Miljana i muž joj Željko Leleković;). Ali mi nismo cigarete odnijeli Jakovu nego smo ih odlučiti sami popušiti. Ne pamtim marku ali bile su u kartonskoj kutiji plavkaste boje. Ne znam da li smo stvarno pušili uvlačeći dim ili smo samo dimili da cigarete izgore ali smo nas dvoje tih 20 cigareta popušili u manje od sat vremena. U jedan i po je bila škola i nas je uhvatila panika da će učiteljica osjetiti miris duhana te nas poslati po šibu kojom ćemo biti kažnjeni udarcem po dlanovima pa nam je onako dječji pala ideja da isperemo usta u kvasini i to smo uradili. Ali nakon testa mirisa činilo nam se da se još osjeća miris duhana pa smo pomuzli kozu i u mlijeku ispirali usta dok nismo zaključili da se već zadah duhana ne osjeća. Išli smo u školu a kako nije bilo ispitivanja i nismo prilazili bliže učiteljici nitko nije osjetio vonj duhana te smo s te strane prošli bez kazne. Nije nam bilo ni na kraj pameti promisliti da li Jakov  čeka svoje cigarete a sigurno je sjedeći na Podmurvici čekao neko vrijeme da mu ih donesemo. Kako smo kao djeca iz Vele bonde malo zalazili u Goricu Jakova duže vrijeme nakon toga nismo vidjeli te smo i ste strane ostali nekažnjeni.  Nakon dugo godina pitao sam ga da li se toga sjeća ma nije se sjećao ili  je možda, jer ipak sam tada bio nepametno dijete od nepunih sedam godina, sve razumio i prešutio. Nikad nisam bio u prilici i Damira pitati da li to pamti ali ja eto pamtim tu sliku sunčanog dana, sjenovitu murvu na Podmurvici i mene i Damira kako sjedeći ispod loze na kamenoj skalini našeg surola razmišljamo kako doskočiti učiteljici. Vjerojatno mi i nismo uvlačili dim jer bi nam to sigurno bilo naškodilo od toliko cigareta ali eto to je bilo moje prvo pušenje cigareta.  I za čudo, nikad nisam postao pušač iako sam pokušavao kad sam već postao momčić u osmom razredu. Bio sam kupio i Filter 57 i benzinski upaljač (miću) spremajući se za početak pušenja ma nikad nisam našao gušt u tome i odustao sam na veliku žalost djeda Perkota koji je bio strastveni pušač lule.

Na slici je prostor u Gorici zvan Podmurvica prema murvi koja je tu rasla 

Jakov Šalturov  je u sredini fotografije. Fotografija je otprilike iz doba kad i priča, dakle sam početak 60-ih ili kraj 50-ih.