Blog Vrbanj

Malo sjećanja na moje fotografsko i video učešće u procesiji Za Križen!

Više od 20 godina sam sa fotoaparatom a kasnije i kamerom pratio Vrbanjski Križ i za potrebe Križonoša fotografirao ili video snimao procesiju. Zadnji koji sam snimao video snimak cijele procesije u trajanju od 3 sata sam poklonio arhivi crkve, don Branimir je taj poklon zapisao u knjige i vjerujem da je još taj video snimak na 3 CD-a sačuvan u župskoj kući. Bez želje da ikoga podcjenjujem smatram da su moje fotografije Vrbanjske procesije u samom vrhu prvo zbog toga što sam snimao filmski a takvi fotoaparati daju više kreacije i mogućnosti utjecaja na snimke a drugo što sam nakon nekoliko godina upoznao sve bitne detalje procesije koji su vrijedni za Križonoše te na osnovu toga planirao kada izaći iz crkve da se snimi i ono bitno vani, gdje stati u crkvi da se dobije najbolji snimak, kada krenuti iz koje crkve a da na putu ne sretnem prethodnu procesiju. Imao sam i tu čast da su ljudi iz okolnih župa cijenili moj rad pa su mi dozvoljavali pristup i ondje gdje drugi nisu mogli. Pamtim kako me je Stipe Huljić u Jelsi dočekao ispred crkve, proveo me za mnoge "tajnim" putem kroz bočna vrata oko crkve, pokazao mi put kroz Sakrištiju do kapelice i rekao: "Ti uvijek možeš bez pitanja proći ovuda i doći u kapelicu odakle imaš bolji pogled". I tako sam osim možda Jelšana ja jedini radio u Jelsi snimke iz klupa u kapelici a svi ostali samo iz dna crkve te sam i imao na fotografijama i videima detalje koje drugi nisu. Sličnu privilegiju sam imao i u Vrisniku i Svirčima da mogu pristupiti prostoru kapelice i odozgo snimati lice Križonoša i pogled na crkvu a ne samo odostraga i sa strane. Ima tu mnogo detalja koje je, kao savjet mlađim fotografima, teško sažeti u jedan napis a da ne bude predugačak i pređe u dosadu. Mlađi video snimatelji ne poznaju stil pjevanja te rade greške da prekinu pjevače u pola riječi a pjevanje treba, barem u jednoj crkvi, snimiti kompletno. Kako je Križonošama najvažniji čin sam ispraćaj najbolje je u Vrbanju snimiti kompletno cijeli ispraćaj sa pozdravnim govorom župnika, predajom Križa i pjevanjem. Da stalno snimanje župnika ne pretvori govor u dosadu to vrijeme treba bez prekidanja snimanja iskoristiti za obilazak crkve i snimanje učesnika uz obavezan pogled iz Balature. U Jelsi treba na brzinu snimiti fotografije bez snimanja izlaska i odmah žuriti u Pitve da se stigne dok su Vrbovljani još u crkvi kako se ne bi na cesti sa kojom se spuštaju sreo sa procesijom. Čekao bi da izađu ili kod sv. Roka ili na proširenju ispod same crkve sv. Jakova i tada je u Pitvima bilo oko sat vremena za prvo punjenje baterija kamere. U Pitvima na Balaturi se je vidilo tko je ustvari bio za Križem a tko je samo u Jelsi odglumio. Pravi su se penjali do Pitava a glumci statirali od hotela Jadran preko jelšanske rive. U Pitvama se nije moglo snimati izlazak jer je trebalo trkom doći do auta i prije procesije krenuti za Vrisnik inače bi poslije bilo kasno. To je zahtjevalo baš trk do auta uz još jedan snimak na stepenicama crkve ali eto uvijek sam uspijevao. U Vrisniku se auto ostavlja kod crkve sv. Polonije, penje pješke do crkve i onda kada Križ izađe trkom starim puten do auta, putem nimo Vendića kuće izići ispred procesije i na vrijeme doći u Svirče. Zatim iz Svirača brzo u Vrbanj, punjenje baterija i trk na Bardo da se snimi dolazak. Ispred Sarca Isusova nije bilo vremena za više snimki ili videa jer je trebalo na vrijeme doći na Pjacu, popeti se na zidić ispred Doma i snimati prolazak procesije priko Pjace. Čim zadnji feral napusti Pjacu trkom do Šimatorija da se na zidiću bude spremno za snimanje dolaska u crkvu kada je trebalo snimiti i posjet starom groblju a onda kroz sjeverna mala vrata u kapelicu i snimanje ulaska u crkvu. Ostalo je obavezno snimiti pozdrav rodbine Križonoše i ljubljenje Križa te ostavljanje Križa na njegovo mjesto na oltaru Svetog Križa. I na kraju sve je to trebalo ovjekovječiti na dva filma, dakle na 72 snimke. Zadnji put sam fotografirao 2005 kada je Križonoša bio Duje Vidošević i od tada sam sve prepustio mlađima jer iz ovog, ipak malo dužeg, napisa vidi se da treba imati i kondicije i brze noge i mirnu ruku za sve snimiti kako treba a kao već tada malo stariji to mi nije bilo moguće. Žao mi je što nemam tih uspomena od fotografiranja osim fotografija Križonoša Jure Matković i Duje Vidošević jer su tada već postojali skeneri pa sam skenirao i sačuvao. Inače filmove sam predavao Križonošama odmah nakon procesije i uglavnom već nikad, barem radi samokorekcije, nisam vidio nijednu od tih fotografija. Snimke su uglavnom rađene na slabom svjetlu te danas mlađi koji snimaju digitalno imaju tu prednost da su im aparati osjetljviji pa su i noćne snimke upečatljvije od onih koje sam ja mogao raditi samo sa jakim blicem, iskustvom u podešavanju fotoaparata  ( film 200 ili 400ASA ali preferirao sam 200ASA zbog manjeg šuma u slici, za fotografije blicem ekspozicija 1/15s a ne 1/30s kao po preporukama i zbog lakšeg izoštravanja po noći širokokutni objektiv 28-35mm uz otvor blende 5,6 ili 4, za snimanje bez blica koje daje toplinu snimkama u crkvi fotoaparat koji nema pogled kroz objektiv nego posebno tražilo te ekspozicija barem 2 sec uz zadržavanje daha ) i tada mirnom rukom za duže ekspozicije. Ako nekome fotografu ovo moje iskustvo može pomoći bit će mi drago 

Donja fotografija je snimljena iz kapelice u Jelsi 2005.