Blog Vrbanj

O karakteru procesije Za Križen!

Procesija Za Križem nije se uvijek održavala u obliku kakvog danas poznajemo. Čitao sam dosta dok sam bio mlađi ali najviše realnih činjenica o počecima procesije i povodima za nju sam našao u knjizi koju je šjor Andro Gabelić napisao o buni hvarskih pučana. On je kao domaći čovjek za razliku od "fureštih" koji su proučavali i bunu i njene uzroke i sve aspekte tog doba dobro poznavao tradiciju te na osnovu i manjih fragmenata iz nekih dokumenata pravilnije zaključivao. Iz njegovih, a ne samo njegovih, istraživanja mogu se isčitati razlozi zašto ova procesija toliko dugo traje, zašto je prihvaćena od svih slojeva društva bez obzira na vjerske osjećaje. U njoj učestvuju i katolici i agnostici i "vjernici i nevjernici" i teisti i ateisti. Učestvuju, osim iznimaka kojih je u svemu uvijek bilo i bit će, svi mještani ovih šest župa hvarske ravnice (Vrbanj, Vrboska, Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče) i svatko u svojim mogućnostima daje svoj doprinos očuvanju te tradicije. I ja kao ateist štujem ovu procesiju i sve njene aspekte i na meni jedino moguć način a to su fotografije, videa, zapisi pokušavam mlađim naraštajima prenijeti dio naše povijesti sažete i u ovu tradiciju. Razlog zašto je ova Procesija za Križem tako opće prihvaćena i dugo se je održala a i održavat će se dok bude žive duše u ovih šest župa je i to što procesija nije vjerski obred niti svećenstvo u njoj ima ikakvu ulogu. Doduše, običaj je da se župniku da ta čast da pozdravnim govorom isprati procesiju te da u ime župe preda Križ Križonoši ali to bi mogao napraviti bilo koji uvaženi član župske zajednice. Procesija je nastala kao svjetovna, pučka procesija na zasadama katoličke vjere u zapisima o Muki Kristovoj i raspeću na Križu ali nikad nije prerasla u crkveni obred već je uvijek ostala samo i isključivo pučka procesija u kojoj pučani jedne župe posjećuju crkve i Kristov grob u okolnim župama. Vjerojatno je i nastala u doba kada su se župe osamostalile od hvarskog kaptola te su se i neke župe koje su do tada bile jedna župa, kao Vrbanj, Vrboska, Svirče te Pitve i Jelsa osamostalile. Proces osamostaljenja tih župa je najveća u to doba jedino moguća politička pobjeda koja se nažalost danas malo ili nikako ne spominje. 1487 Vrbanj je postao samostalna župa a 10g kasnije se je i župa Vrboska osamostalila od Vrbanja. Nije taj proces bio lak, a o tome i piše šjor Andro, ali podatak da je župa Vrbanj prva samostalna župa u katoličkom svijetu koja je dobila pravo da bira svog dušebrižnika, kurota,se nažalost nikada ne spominje. Tek skoro 80 godina kasnije Katolička crkva na Tridentskom saboru ( Tridentski sabor je devetnaesti ekumenski sabor Katoličke crkve i održan je u razdoblju od 13. prosinca 1545. do 4. prosinca 1563. u Tridentu, današnji Trento u Italiji), dozvoljava osnivanje mjesnih župa. Vrbanj je bio prethodnica a tadašnji Vrbanjani, naravno i Vrbovljani i Svirčani kao dio tadašnjeg Vrbanja, su bili vizionari u svjetskim razmjerama. I nakon osamostaljenja tih župa i stvaranja zasebnih naselja počinje vjerojatno spontano odlučeno, prvo međusobna posjeta novonastalih župa i matične župe (Vrboska, Vrbanj uključujući i današnje Svirče te Jelsa-Pitve, Vrisnik) da bi poslije prerasla u zajedničku procesiju. Svirče su u doba prije osamostaljenja od Vrbanja kada su već egzistirale kao zasebno naselje a kada još nije bila sagrađena crkva sv. Magdalene nego je na njenom mjestu bila samo kapelica, imale uz ovu veću procesiju koju su obavljali kao Vrbanjani, i svoju zasebnu lokalnu procesiju u petak ujutro u kojoj su posjećivali mjesne male kapelice u Svirčima. Tek oko 1690 Svirče se i definitivno odvaja od župe Vrbanj u samostalnu župu svete Magdalene. Nikada nijedna politička vlast nije pokušala privatizirati ovu procesiju ni u najtežim danima ratova, nikada je crkva nije pokušala staviti pod svoje okrilje da postane vjerski obred i tako je bila i ostala "samo" pučka i svjetovna procesija koja spaja sve slojeve društva u naseljima a u njoj nema ničeg što bi bilo koga bilo kojih svjetonazora iritiralo. Zato i postoji i postojat će još dugo, dugo jer samo spaja a ne razdvaja ljude, pučane. Da li u ovakvom obliku ili će se kao i sve prilagođavati vremenu, a i dosad se je kroz svojih više od 500 godina postojanja mijenjala i prilagođavala, saznat će mlađi koji ostaju poslije nas ali pučka procesija Za Križen u odnosu na kratki ljudski život živi vječno.

Donje fotografije su snimljene 1999

Kad na Veli četvrtak popodne do Uskrsa utihnu zvona javljaju se Škrabatuše koje najavljuju odlazak i dolazak procesija u selo.

Popis pratnje križonoše Josipa Bojanić od 18.04.2019

Vrijedno je i zapisati današnju satnicu procesije koja počinje u 22 sata a u moje djetinjstvo je počinjala u 21 ali kada je počelo veće zapošljavanje i ljudi zbog posla nisu mogli prispjeti na početak pomaknuta je u 22 sata. Svirčani dolaze u Vrbanj oko 23 sata. Vrisničani oko 23 i 45, Pitovjani oko 1 i 30, Jelšani oko 2 i 45, Vrbovljani oko 4 i 45 a Vrbanjani se vraćaju oko 6 i 15.