Blog Vrbanj

Don Branimir Marinović, župnik u Vrbanju od 1978 do 2005

Don Branimir je porijeklom sa Brača. Prije dolaska na službu u Vrbanj službovao je kao župnik u Vrboskoj. Danas, nakon umirovljenja živi u Splitu u svom malom stanu u predjelu Radunica i uvijek voli kad sretne nekog iz Vrbanja. Don Branimir Marinović je prvu misu u Vrbanju održao  27. 08. 1978 g. a zadnju misu u Vrbanju održao je 28. 08. 2005 g. Zadnji sprovod koji je za svog službovanja u Varbanju, a prije odlaska u mirovinu, obavio bio je sprovod moje majke Marije 20.07. 2005. Nakon njega župu je preuzeo Don Ivica Babić (38 g.) a prvu misu je u Varbanju održao 25. rujna 2005 g.

Don Branimir je bio veseljak, načitan i veoma obrazovan čovjek, uvijek nasmijan i blage naravi. Odlično je znao njemački jezik a dobro se je služio i engleskim pa su mnogi u njega dolazili za potrebe prevoda nekih pisama ili dokumenata. Sa mnom, iako ja baš nisam uobičavao posjećivati crkvu, je bio u izvanredno prijateljskim odnosima. U mom društvu se je izgleda mogao opustiti i biti ono što i je a ne samo ozbiljni župnik pa smo ponekad znali sjesti uz pivu na balkon malog apartmana okrenut prema Stranici, pričati o svemu i svačemu ali ne i o vjeri i politici, ponekad čak i zapjevati. U to doba već su počinjali u upotrebu ulaziti računala a kako on nije bio baš vičan tehnici znao sam doći u njega pomoći u onom najosnovnijem u korištenju računala. Znao je za moju ljubav prema fotografiji, poštivao je to i dozvoljavao mi da prilikom vjerskih obreda mogu doći sa fotoaparatom na mjesta u kapelici ispred oltara gdje i nije bio običaj da bude itko osim svećenika jer je shvaćao moju želju da napravim što bolju dokumentarnu fotografiju. Za sprovoda prilikom mise uvijek je poznavajući dobro svaku obitelj u Vrbanju trudio se naći ono najbolje o osobi od koje smo se opraštali ili barem o nekome iz njene obitelji te to u oproštajnoj riječi naglasiti. Nije bio konfliktna osoba, nije se bavio politikom, uvijek nasmijan, uvijek veseo i uvijek poštivao svačija vjerska ubjeđenja, Kako je znao da nisam praktični vjernik nikad me nije pozdravio sa "Hvaljen Isus" već uvijek sa Pero jer, iako to meni ne bi smetalo, nije htio da osjetim bilo kakvu provokaciju sa njegove strane. Tako se je ponašao i sa mojim ocem koji isto nije bio praktični vjernik pa ga je moj otac veoma poštivao. On je svoju vjeru u potpunosti i živio. Kao osoba koja je u župskoj kući čuvala crkvenu arhivu uvijek je bio na raspolaganju svakome tko je htio bilo što o svojim precima naći u crkvenim knjigama i pomagao mu u pretraživanju starih knjiga. Znao je da mi kao obitelj nismo "od crkve", poštivao je to pa nikada za blagoslov obitelji pred Vodokaršća nije forsirao blagoslov moje kuće te smo blagoslov počeli prakticirati tek dolaskom Don Ivice Babića koji nije poznavao tradiciju obitelji u Vrbanju i 2006 je naša kuća prvi put blagoslovljena. Don Branimira nisam dugo vidio a čujem da ga zdravlje još služi i drago mi je da je tako a ovaj mali zapis neka bude samo spomen na njegovo službovanje u Vrbanju.

08. siječnja 2018