Blog Vrbanj

POTOCI MOG DJETINJSTVA KROZ VRBANJ I OKO NJEGA!

Vrbanj nije na moru i u nedostaku zimskih igara uz more mi smo to nadopunjavali igrama uz brojne potoke i potočiće koju su svake zime tekli kroz Vrbanj, vrbanjska polja i šume. Ovo je priča o njima, o nekim davno presahlim potocima mog djetinjstva.

-Najvažniji vrbanjski potok je potok koji izvire iz izvora Vir. Da bi taj potok protekao potrebno je da padne barem 70l na m2. To je davnij godina bilo često paje potok tekao skoro cijelu zimu od rane jeseni do kasnog proljeća Danas potok teče rijetko i čak ne ni svake godine. On je kupio i vodu iz drugog vrbanjskog potoka, potoka Glušac koji je izvirao u Stroni ispod nekadašnje Cirina a danas Tončija Bratanić kuće, prolazio ispod Lazetovih kuća te se kroz svoje korito prolazeći kroz Dolac ulijevao u prostor izvora Vir. Nije se ulijevao u samo izvorište nego baš u ograđeni vanjski prostor izvora prolazeći kanalom ispod ceste i padajući u prostor izvora sa visine od nekih 5m praveći lijepi vodopad. Taj potok već veoma rijetko teče i zadnji put je, nakon mnogo godina, protekao 24.02.2015. Izvor Vir nije samo značio kao potok već kao mjesto gdje je u spremištu bilo vode za cijelu godinu pa su Vrbanjani koji su živili u blizini kad bi im presušile gustitrne odlazili po vodu na Vir. Bio je tu sić (metalna vedrica) sa metalnim lancem za izvlačenje vode ali je poslije zbog opasnosti da djeca ne upadnu u gustirnu prokrivena metalnim poklopcem i postavljena je ručna pumpa za dobavljanje vode. Uz sam prostor Vira su bila postavljena i dva kamena pojila u koje bi se ulila voda i napojila stoka ujutro prije odlaska u polje i navečer kad bi se vraćalo da se uštedi voda iz domaće gustirne. Betonirani i ograđeni prostor oko gustirne je bilo lijepo igralište za okolnu djecu među koje sam i ja spadao jer je moja kuća bila uzbrdo stotinjak metara putem zvanim Bigvira. Izvor Vir je izgleda za ono doba davao velike količine vode jer je postojala ideja da se nizvodno napravi rezervoar za lokalni vodovod pa su 1965/66 na izvoru sa donje strane ceste u potok postravljeni mjerači količine protoka vode. Da li zbog nedostatnih količina vode ili nedostatka sredstava od te ideje se je odustalo. Kroz potok su do tadašnje pecare PZ Vrbanj postavljene cijevi za punjenje vodom dva rezervoara za hlađenje kotlova za kuhanje levande i koma. Na izvoru potoka su, još i danas u dobrom stanju, bile postavljene kose kamene ploče za pranje robe. Potok je iz izvora do svog korita prolazio tunelom ispod ceste i najljepša dječja igra je bila prolaz kroz taj tunel dok teče potok a da se ne smoče noge. Bili smo kroz tunel postavili nekoliko većih kamena da se na njih može gaziti ali kako su bili mokri trebalo je biti veoma spretan za skakajući po njima proći ipak polutamni tunel bez se okliznuti. Dalje je potok tekao uređenim i kamenom ograđenim koritom kroz Dolac i ispod Stipećovega je padao i prolazio ispod starog puta za sv. Kuzmu te dalje nastavljao kroz Povatovo i kroz Česminice gdje je ponirao. Gradnjom nove ceste zaboravilo se je ispod ceste postaviti cijev za prolaz vode te je tok ispod ceste presahnuo a voda se razlijeva po poljima iznad ceste. Kako je i korito potoka iznad ceste zapušteno samo male količine vode dolaze do puta od sv. Kuzme i dalje nastavljaju dalje kroz korito dok se ne razliju. Potok je nekad tekao uz naša dva polja u Česminici. Gornju Česminicu je pri vrhu sjekao te smo morali preko njega preskakati za prolaz na drugi dio polja a onda je tekao istočnom međom, prolazio ispod puta i tekao zapadnom međom Donje Česminice ispod koje je malim vodopadom padao i ponirao u zemlju. Korito je bilo čisto i uređeno a voda pitka pa smo cijelu zimu imali u tom polju vode za piće iz potoka. Taj vodopad gdje potok ponire je visok oko 2m ali mi se je tada kao djetetu činio veoma velik i grandiozan. Da bi se proučilo tok podzemne vode u taj potok se je uljevala neka plava tekućina koja se je kasnije nalazila u potoku što se je ulijevao u uvalu Vrboske što znači da je podzemnim putem potok Vir našao sebi put do Vrboske. Kraći ali količinom vode bogatiji je bio potok kroz Blata koji je kupio vode koje su se slijevale sa sjevernog uzvišenja Rašnika i oborinske vode kroz Carevac i Libojevice. Vjerojatno se je u taj potok ulijevao i potok Vir te skupa sa njim dolazio do Vrboske. Danas je i taj potok zarastao ali još postoji korito i most preko njega na putu kroz Blata za Basinu. Potok je prolazio kroz predio Mola Blata i Lokvu gdje postoji i ograđen prostor za skupljanje vode za pojenje živine ali je tada dok je tekao potok cijeli prostor oko Lokve bio velika lokva puna močvarnog bilja konopjice od čijeg šiblja su se plele košare a poneki i vrše. Potok je dalje podužavao kroz ograđeni prostor put do Vrboske a usput je skupljao i vode sa ostalih potoka te se je u Vrbosku koji put ulijevao kao prava rijeka. Tok tog potoka je i danas sačuvan ograđen kameno-betonskim zidom na ulazu u uvalu Vrboske u području Podve.

-Drugi potok koji je tekao kroz Vrbanjska polja je bio istočno od ceste za Vrbosku i ulijevao se je u već gore spomenuti potok koji je uticao u uvalu Vrboske. Kad u njemu nije bilo vode potok je služio kao put za u polja a i kao kraći put do Vrboske. Mi smo kroz njega išli do našeg polja Brahovac. Na put kroz potok se je ulazilo iz starog rimskog puta Stari Grad-Jelsa koji prolazi ispod groblja u Vrbanju, Orihovišća i Stanice za tehnički pregled i to odmah na lijevo poslije polja Orihovišća. Desno prema Vrbanju je također bio put za u Goricu koji se je dijelom godine pretvarao u potok a taj potok koji je kupio oborinske vode iz Gorice se je ispod tog starog puta ulijevao u glavno korito. Kroz šumu istočno od Vrbanja, tzv. Donje bore, zimi je tekao pitomi šumski potočić koji je onako žuboreći preko sitnog kamenja djelovao kao potočić iz bajki. Šuma je bila čista kao pravi park, koze i ovce su pasle ono malo trave što se je mogla naći ispod borova, čuo se je izjutra poj ptica koji je mješajući se sa žuborom potočića stvarao idiličnu sliku dječjeg zemaljskog raja. Šuma je bila naše veliko igralište a u jednom dijelu je bio i prostor za nogomet. Potočić je skupljao vodu koja se je slijevala iz šume Gaj iznad Vrbanja i ulijevao se je u potok ispod Orihovišća te skupa sa njim tekao do Vrboske. Izvor potočića je bio malo ispod kuće Šćepotovih kroz jedan otvor u zidu kojim je podgrađena zemlja na višem nivou odakle je sa možda dva metra visine padao u korito. Tekao je svaku zimu i sjekao je put od Gorice do starog puta za Jelsu na ulazu u Lučetov dolac malo prije križanja tog puta sa starim putem ispod Orihovišća. Kao mali mostić za prelaz potoka bila je postavljena velika kamena ploča. Već dugo godina taj potočić ne teče a njegovo korito je zaraslo i na mnogim mjestima i zatrpano kamenjem. Prije 20-ak godina sam zadnji put vidio vodu u njemu ali voda nije imala snage zbog raslinja koje ga je ispunilo i razlijevao se je po šumi na mjestu gdje je potočić sjekao put kroz Donje bore za Kruševje. Gornji tok potočića je ustvari bio kanal, ili foša kako smo znali reći, koji je odvajao tada još obradive zapadne površine od šume i na samom početku toka kad su bile veće kiše tu se je stvarala velika lokva u kojoj je bilo i do pola metra čiste pitke vode a zatim se ta foša kanalizirala u korito potoka.

-Još jedan izvor je postojao u Vrbanju na Poddocu ali sada rijetko tu voda proteče. Otvor izvora je bio u podgrađenom zidu ceste malo prije zavoja sa strane Gorice ali taj izvor nije imao kanaliziran potok već su se njegove vode razlijevale po Dolcu i ispod Žigine kuće se slijevale do Stranice. Velike bujice su često znale razlokati zid kojim je podgrađen Donkićev dolac iako je u tom zidu blizu Bulinovega vrtla gdje su bile i kamene , u zid ugrađene stepenice za ulaz u Dolac bila rupa za izlaz vode ali kroz koju nije mogla proći sva voda kad je bio veliki povodanj. Ta voda se je kroz otvor slijevala na put i padala u donji Dolac na Gašperinovo te koritom koje nije bilo ograđeno već ga je potok sam napravio tekla ispod Budrovića kuće i borove šume do u donji Dolac gdje se je razlijevao na put ispod Orihovišća.

- Istočno od Vrbanja je tekao veliki potok, tzv. potok Svete Mandaline ili danas popularnije Sviraški potok, koji je kupio vode iz brda iznad Svirača prolazeći ispod Mosta prema Jelsi. Kad nije bilo i njemu vode služio je Svirčanima i Vrisničanima kao put u polja a i Vrbanjani su kroz njega kao kraćim putem išli u Jelsu. Taj potok je tekao cijele zime a u njemu su znale biti bujice kao na rijeci i vode i do pola metra visok. Tekao je još i danas postojećim i uređenim koritom, koje kad nema vode služi kao poljski put, do Jelse skupljajući usput i vode iz Pitovskog vira u Polondima. U samoj Jelsi su se taj potok i veliki Pitovski potok skupljali i kao jedinstven potok ulijevali kanalom u more prolazeći još i danas postojećim tokom između dva parka.

-I treći potok koji pamtim iz djetinjstva je potok koji je iz Krušvica tekao kroz dolac Dola sv. Ane i spajajući se sa potokom iz izvora u Dolu sv. Marije tekao koritom mitske rijeke Farion prema Starome Gradu. Oborinske vode kroz Krušvice su bile kao bujice pa su odnosile plodnu zemlju te su zato za vrijeme Austrije sagrađene na putu potoka od Krušvica kamene brane koje su smanjivale snagu bujica. Potok pamtim po tome jer je tada, prije probijanja ceste između dva dijela Dola jedini put do župne crkve i škole za stanovnike Dola sv. Ane bio stari put koji je još vidljiv od crkve sv. Mihovila a njega je presjecao potok u podnožju brda pa su u potoku bila postavljena dva veća kamena da se preskačući preko njih lakše prijeđe potok. U doba popularnosti plesnjaka na Glavici i mi iz Vrbanja smo tuda išli na ples ali mnogo puta smo se u mrkloj noći okliznuli na mokro kamenje i nogama upali u vodu. Ma ni mokre cipele ni mokre noge nisu nas spriječavale da uživamo u nezaboravnoj svirci VIS Matleivi i izvanrednom ugođaju na plesu u Dolu. Potok u Dolu blažene Gospe, kako ga mještani nazivaju, izvirao je ispod ceste na samom prvom zavoju putem od današnje Čitovnice prema crkvi na Glavici, tekao istočnom stranom puta te kod odvojka za dio sela koji se zove Ploča prelazio ispod puta na zapadnu stranu. Malo dalje, odmah ispod današnje kuće Stančić Antuna, se je prolazeći ispod puta u njega uljevao već spomenuti potok iz Dola sv: Ane  te su nastavljali put kroz još vidljivo široko korito nekad prema uvali Staroga Grada ali danas se razlijevaju iznad Nove ceste jer je cesta prekinula njegov tok koji je prije probijanja ceste tekao putem za Moče prolazeći preko stare rimske ceste Stari Grad-Vrboska. Sva ta korita potoka su u doba kad nije bilo vode služila i kao poljski putevi. Nekad davno sam čuo ali ne jamčim da sam ispravno i zapamtio da su i u taj potok ulijevali tu tekućinu koja boja vodu ali se ne otapa lako i da su i u današnje doba kad korito do Vorbe u Starome Gradu već ne postoji nalazili tragove te tekućine u uvali Stari Grad a što je još čudnije i u uvali Vrboske što bi značio da je uvala Staroga Grada podzemnim kanalima spojena sa uvalom Vrboske.

-Danas tih potoka skoro da i nema. Razloga je više. Prvo promjena klime i manje oborina, zatim kaptaže koje crpu vodu iz njenih podzemnih izvora za potrebe vodovoda a treće je pošumljavanje golih brda početkom 60-ih da bi korjenje borova zadržalo zemlju koja bi upijala vodu, smanjila bujice i sačuvalo od erozije obradivo tlo u podnožju brda. Potoka nema ali sjećanja su ostala.

Izvor Vir u Vrbanju sa gustirnom i kamenim pojilima za živinu

Lijeva slika je sam izvor potoka Vir sa kamenim pločama za pranje robe a desno je izlaz iz tunela ispod ceste odakle potok nastavlja svoj put kroz polja.

Korito potoka kroz Sipećov dolac i na desnoj slici  je put a ujedno i korito potoka kroz koji je voda nakon prolaza ispod puta za sv. Kuzmu nastavljala prema moru.

Potok Glušac koji teče jedino kad je pravi povodanj a to je danas rijetkost. 

Lokva u Mola Blata snimljena siječnja 2018

Lokva Dračevica koja se nalazi na zapadnom rubu Vrbanjskih polja ispod Dola, a koja je ispod razine mora, se ne napaja iz potoka nego kupi oborinske vode iz okolnih polja.

Sviraški potok ili potok sv. Mandaline. Lijeva slika prikazuje potok odmah ispod Svirača a desna na izlazu ispod mosta.