Blog Vrbanj

Obe igre igraju se uglavnom sa kamenčićima.

Mura se je igrala u dvojicu a svaki igrač je imao tri kamenčića. Kamenčići su se iza leđa stavljali u desnu ruku, nula, 1, 2 ili 3 kamenčića. Zatim se je desna zatvorena ruka ispužala i pogađalo se je ukupan broj kamenčića koji je mogao biti od ništa (nula) do sve (šest). Prvenstvo pogađanja je bilo naizmjenično dok netko ne pogodi točan zbroj i on je dobijao poen i pravo da za idući poen pogađa prvi. Pobjednik je bio onaj koji je prvi pogodio šest puta točan zbroj kamenčića. Umjesto kamenčića moglo se je koristiti bilo što priručno manje veličine, npr. tri male kovanice, tri čvrste bobice i sl. Često sam za ovu igru u drugim mjestima kao Dol, Stari Grad čuo i naziv "na japanež"

Batimura se je često igrala i sa metalnim novčićima. Igra se je sastojala u tome da se kamenčići, a često su za to služile male kamene pločice, bacaju po podu prema zidu. Nije određena visina sa koje se baca ali ako se je želila preciznost bacalo se ja sa što manje visine, takoreći da kamenčići klize po ravnoj podlozi. Podloga je u počecima bila kamenim pločama popločana površina a kasnije betonirana. Igralo se je u više igrača i čiji kamenčić bude bliže zidu taj je pobjednik. Ako se je igralo sa metalnim novčićima umjesto kamenčića pobjednik svake runde bacanja je kupio novčiće ostalih igrača. Uglavnom se je igralo sa većom kovanicom od nekadašnjih 5 dinara. Najčešće mjesto za igranje Batimure u Vrbanju je bila Podloža i to uglavnom sjeverni zid (označen na slici). Bacalo se je od linije prvog pilaštra na koju se nije smjelo ugaziti nogom.

Najčešće mjesto igranja Batimure