Blog Vrbanj

Poliveni kruh

     Još jedno sirotinjsko jelo mog djetinjsta. Kakvo djetinjstvo takva i jela ali ne bi mijenjao moje siromašno djetinjstvo u kojem sam bio željan svega a ipak imao sve pa i više nego današnja mladost. Imao sam ogromnu ljubav mojih starijih, imao sam divne iskrene susjede i prijatelje, imao sam djetinjstvo puno smijeha i igara, nikad nisam od nikog čuo zavidnu riječ. Svi smo imali malo ali bili smo sretni i to veoma , veoma sretni, puni veselja i elana. Novac ipak nije preduvjet za sreću već samo branik na putu ka sreći. Fala svima koji su mi omogućili takvo djetinjsvo. Mogu i danas ovo parićat ma ni gušta. Ni none Vice, ni tete Morice, ni matere, ni tete Bone koje su mi to parićovale a bez njih i gušti se gubidu.

    Stariji ali ne već suhi kruh, a nojboji je domoći iz peći, izriže se na manje tanke fetice i posloži u terinicu. Isiče se luka, onako nožicu dvi ( a sve po guštu) na ne skroz mole komadiće i posloži po kruhu. To se zalije sa malo maslinovega uja i stavi malo soli, ali sve umireno. Debondu se uzovre voda i sa vrilon vodon se prilije to u terini tako da pokrije vorh i pokrije pokrivon. Pusti se niko vrime onako pokriveno da se kruh razbumbo i da luk zavonjo i onda se ji onako mloko. A nojveći gušt je bi kad ti dojde komad luka.

Na slici slikanoj u ožujku 1978 su majka Marica, nona Vica, stara teta (djedova sestra) Morica iz Stranice i rođak Ivo Fredotović rođen 09.03.1972. Slikano ispod Budrovića kuće u Stranici.