Blog Vrbanj

     Kasnih 60-ih i ranih 70-ih mnogi otočani su dosta zaradili prodajući vino na pazoru od vina u Splitu koji je bi na cesti navrh Gripa iznad današnjeg Koteksa i sportske dvorane a na mistu Koteksa bi je vojni otpad, popularno zvan "buk", koji je na ulazu imo špinu od vode. Kod proizvođača na otoku bilo je popularno bilo grožđe Kuč jer je dovalo veliki prinos pa se je za preprodaju uglavnom sadi Kuč a crno samo za doma. E sad dolazimo do Plavca ili nike druge sorte crnog vina. Od bilog vina moglo se je napravit crno ali obratno ne tako da su sve bačve bile uglavnom pune sa bilin vinom. A tu su u većini kupovali vino ljudi koji se baš nisu razumili u ukus ni sorte nego je bila bitna boja. I kad bi bila potražnja za crnim jednostavno bi se reklo da će ti doć bačva sa prvim trajektom i da dođe za dvi, tri ure. Zatim se je u drogeriji koja je bila u u Getu u ulici koja gre sa Pjace od šinjorih do Peristila a koja je jedina to držala išlo kupit umjetnu crnu boju za vino i vinske kiseline, u jednu napola praznu bačvu bilega se je prema uputsvima na kesici boje dodavalo koliko treba boje, dodavalo vinske kiseline da se vino ne uzjuti i na kante iz špine iz vojnog otpada donosilo vode sa kojom bi se donalila bačva, malo bi se bačvu prohmutalo da se sve izmiša i nakon stajanja od pol ure eto crnog vina a ime bi mu da prima onome ča je naručeni kupac, neka konoba ili mali privatni restoran iti. Te restorančiće su ionako držali vlaji koji se u vino nisu kapili a i njihovim mušterijma je bilo bitno da je crno jer i oni ukus nisu razaznavali. I tako su naši otočani koristeći "vlašku skulu" prodavali vodu iz špine za bilo ili crno vino i adaptirali kuće. Ni moji nisu bili na to imuni jer stat usrid zime navar Grip i po buri, kiši i ledu onako bez zaklona po cili dan je bilo stvarno teško i tim prevarama si sebi naplaćiva trud. Barem tri zime je moja mater provela na Gripama na pazoru da bi platili i moje školovanje. Mnogo kuća po selima, pa i naša stara kuća, je adaptirano uz pomoć vode iz vojnog otpada. Prevara je bila stvarna i svijesna ali smo nalazili opravdanje u tome da ti kupci ustvari žele da budu prevareni jer su te sami navodili da ih prevariš. Npr. kupci probaju bijelo i ne žele ga uzesti jer ne valja a nakon toga probaju "crno" koje je isto ono bijelo samo opiturano i sa dodatkom vode i ono im bude super. Naravno bilo je i kemičara i "kemičara". Neki su bolje savladali tu tajnu patvorenja vina i izradu crnog vina od bilog i vode uz dodatak boje i kiseline i imali i veći promet ali su svoju tajnu uglavnom čuvali za sebe. Prije Gripa prodavalo se je vino direktno iz brodih na rivi a neko vrime nakon 70/71 kad je počela izradnja Gripa i unutar zidina Geta ali najveću zaradu sa bilin (ili po želji "plavcon"   ) se je imalo na Gripama.
     Ima i jedna istinita anegdota o tom patvorenju vina ali ne znam iz kojeg mjesta na otoku potiče. Kad je svećenik u propovjedi sa oltara ukorio ljude da ne smiju to raditi i patvorenjem varati kupce jedan se je digao i rekao "Oli ni i Isukarst parvi od vode napravi vino) 

Na slici je satelitska snimka današnjeg izgleda Gripa sa označenom pozicijom bivšeg pazara od vina i tadašnjim nazivom današnje Vukovarske ulice te pozicijom nekadašnjeg vojnog otpada sa špinon za vodu.