Blog Vrbanj

Vela šetemona 2016g.

Vela šetemona---dosta je napisati samo ove dvije riječi da se u svima koji smo ovde u mjestima hvarske ravnice rođeni i odrasli a bez obzira gdje sad živemo i kojih smo političkih uvjerenja probudu čudne emocije. Emocije radosti jer se nastavlja u svijetu nezabilježena tradicija Puta od Križa koja je po neslužbenim podacima počela pri više od 500 godina i nikad se nije prekidala, čak ni kad smo 1944 bili u izbjeglištvu u Ell Shattu jer i tamo se je u izbjegličkom šatorskom naselju održala procesija sa improviziranin Križen koji je donesen doma i čuva se u varbonskoj crikvi. Ratne godine 1943 talijanski okupator, a posebno osjetljiv i prestrašen nakon paljenja Vrbanja i Dola sv. Ane 03.01.1943, je dozvolio procesiju ali bez ikakve masovnosti nego su mogli učestvovat somo oni koji su bili u funkcijunu a i to u pratnji talijanske vojske. Procesija je jedinstvena i zbog toga što, iako bazirana na vjerskim motivima, nije crkvena i vjerska nego svjetovna procesija posjećivanja župa hvarske ravnice nastala početkom 16-st nakon postepenog osamostaljivanja župa ispod utjecaja kaptola u Hvaru i dobijanja prava na vlastitog župnika. To pravo je prvo izborila župa Vrbanj negdje oko 1480 i to kao prva župa u tadašnjem katoličkom svijetu čak 100 godina prije nego je crkva i službeno to dozvolila. Proces osamostaljivanja nastavila je župa sv. Lovrinca iz Vrboske odvajajući se 90-ih 15. vijeka od župe Vrbanj. U procesiji sve funkcije obavljaju laici i svećenik uopće nije potreban osim što mu se kao osobi koja je nadarena za govorništvo prepusti funkcija pozdravnog govora Križu i Križonoši prije odlaska na više od 17 km dug noćni put u Veli četvrtak oko 22 sata ali i to može obaviti neki nadareni laik. Ovo pišem i u sjećanje na mog pradjeda Ivana Razović križonoše 1875 i djeda Petra (Perko) Razović križonoše 1930.

Želim na početku ove šetemone pozdravit oca i sina Matković, Jureta koji je bio križonoša Vrbanja 01/02.04.1999 i sina mu Marka križonoše ove godine. Marko, sritno ti bilo! I tvoje ime bit će zapisano u sjećanju ljudi ovoga kraja ali i u kronici župe Vrbanj, najstarije župe u cijelom katoličkom svijetu. Pozdravljam i križonoše iz Vrboske, Jelse, Pitava, Vrisnika i Svirača i želim im sreću na Putu od Križa i u životu.