Blog Vrbanj

Kulturno-društveni život u Varbanju nakon 1945 g.

 U Vrbanju je u Svibnju 1954 g. otvoren Dom kulture "Matija Ivanić" koji je sagrađen samodoprinosom i uglavnom dobrovoljim radom mještana. Ogradne zidove oko “betunića” ispred Doma kasnije su sazidali radnici koji su zidali zgradu Zadruge. Dom je osim za selo veoma važnog prostora u prizemlju, bifea, kao okupljališta svih generacija imao na gornjem katu kancelariju Mjesnog odbora, čitaonicu /čitovnicu/ u kojoj se je mogla pročitati tadašnja štampa kao Slobodna Dalmacija, Borba,Vijesnik u srijedu, Vjesnik. Od 1964 ili 1965 mogao se je pogledati TV program na jednom od rijetkih televizora u selu a imala je i bogatu a danas potpuno uništenu knjižnicu te prostoriju za vježbanje kulturno umjetničkih i sportskih društava. Danas je u toj prostoriji smješten dječji vrtić sa sedmoro djece. U prizemlju je uređena sala, za ono doba izvanredno opremljena, sa velikom pozornicom, prostranim gledalištem sa klupama za 250 sjedaćih mjesta te balkonom sa oko 30 sjedaćih mjesta. Pozornica je imala dvobojne kulise, vijenac žarulja na prednjem luku pozornice i tri reflektora za osvjetljavanje scene. Pozornica je imala i garderobu (to je poznata "sobica" koja je danas prostorija NK "Varbonj") sa svim potrebnim inventarom i kolekcijom vlasulja i brkova. Pozornicu je krasio teški pokretni zastor svijetlo plave boje a kasnije i zastor tamno crvene boje. 1958 na pozornicu se ugrađuje ekran za projekciju cinemascop filmova što drastično smanjuje mogućnosti pozornice kao dramske scene i aktivnost dramske družine. Osim dramske družine u Vrbanju je djelovala i limena glazba te tamburaški orkestar čiji je rad tokom vremena stagnirao i polovinom 60-ih se potpuno ugasio. Limenu glazbu u početku je vodio Marko Rivieri a kasnije Ivo Furčić.

Kino oprema je za ono doba bila veoma suvremena. Investitor je bila Poljoprivredna Zadruga novcem posuđenim /i poslije vraćenim/ u Stipana Vidoševega. Prvi cinemascop film u svijetu prikazan je 1954 g. a Vrbanj je 1958 imao opremu i adekvatno izrađen ekran za reprodukciju filmova u toj tehnici. Kino predstave su 60-ih bile triput tjedno da bi se kasnije prorjeđivale te sasvim prestale krajem 80-ih. Kino operater sa najdužim stažom bio je Miko Ivejin /Pavičić-Ivelja/.

U sali doma održavali su se osim priredaba i svi plesovi. Najčešći svirači kojih se ja sjećam su bili harmonikaš Vlade Bulićev /Lušić-Bulić/, bubnjar Miko Ivejin, trubač Dinko Briškulin /Pavičić-Donkić/ a kasnije Jakov Stipećov /Stipetić/, Mario Bujolotov /Pavičić-Donkić/, Marinko Šorčev /Račić/, Antun Bukalotov /Vidošević/ te moja malenkost /Pero Razović/. Naravno bilo je i drugih ali spominjem samo Vrbanjane.

U podrumu doma sa sjeverne strane bio je magacin PZ Vrbanj u kojem su se, po mome sjećanju, primale višnje. U južnoj strani podruma bila je smještena električna centrala sa generatorom i diesel motorom koja je do spajanja na državnu mrežu 1957/58 g. tri do četiri sata dnevno(od smrknuća do 22 sata) opskrbljivala strujom Vrbanj. Prvi makinista kojeg se sjećam je bio Dinko Mihovilov /Lušić/ nakon njega Milivoj /prezime neznam/ iz Splita a oženjen sa Anticom Gutinom/ Vitali/.

Mjesni Odbor 90-ih izgubio značenje a do tada se je kod tajnika moglo obavljati sve one poslove koje danas radi javni bilježnik, te poslove vjenčanja, izdavanja dokumenata i sl. Treba spomenuti i tajnike mjesnog odbora jer je njihova aktivnost bila veoma bitna za mjesto. To su po mome sjećanju bili pok. Luka Solotov /Bratanić/, Andrija Vidošev/ Vidošević/, Đorđe Borin /Matković/ te zadnji Ivo Žbaralotov /Pavičić/.

Sportsko društvo "DTO Partizan" djelovalo je sve do domovinskog rata. U sali doma postojali su nosači za montažu vratila, karika a postojao je gimnastički konj, strunjača i odskočna daska kao rekviziti za rad gimnastičara koji su bili naročito aktivni za rada Jovanović Đorđa kao nastavnika tjelesnog odgoja u OŠ "Vrbanj". Kasnija aktivnost sportskog društva svela se je na rad nogometne sekcije NK"Partizan" koji se je takmičio u ligi otoka Hvara do njenog gašenja 1988g. Nakon reaktiviranja lige 1995 g. u Vrbanju se osniva SD"Varbonj", sa NK"Varbonj" kao dijelom društva, koji na sebe preuzima tradiciju NK"Partizan" i takmiči se u ligi otoka Hvara. Osim nogometa u Vrbanju je 50-ih i 60-ih veoma popularna bila odbojka koja se je igrala na "betuniću" ispred Doma. Sa prekidima odbojka se je igrala sve do ranih 80-ih. Od 82-92g. djelovalo je” Društvo ljubitelja prirode” organizirajući izlete po brdima otoka, na Vidovicu i na Biokovo.

Ranih 60-ih zbog velikog broja djece a skučenog prostora u školi jedan razred je bio smješten u prostoru doma. Prvo u prostoru današnjeg dječjeg vrtića a zatim u prostoru današnje "sobice" NK "Varbonj". U prostoriji nasuprot "sobice" a koja je danas dio bifea prvo je svoj prostor imalo lovačko društvo a zatim je to za vrijeme Jovanović Đorđa bio kabinet za tehnički odgoj. Obitelj Jovanović je stanovala u Ceretoriju u kući Božiković preko puta Pavičić Dušana (Andro), obitelj Meštrović u staroj "čitovnici" kod Gutinih, obitelj Slaviček u učiteljskom stanu na istočnoj strani gornjeg kata škole,Talijančić Olga prvo u Stipećovih u barba Mladina /dugogodišnjeg "remete"/ oca Darka a dolaskom Marije iz Gdinja obe stanuju kod Račić Nikole /kod meštra Mikule Šorčevega/. U prostoru stare "čitovnice" u "Zamotela kući" bila je uređena ambulanta u koju je svakog četvrtka dolazio liječnik iz ambulante u Starome Gradu. To je dugo godina bio naš pokojni mještanin Ivan Vidošević. Kratko vrijeme čak je bio pokušaj da se u prostoru ambulante organizira i zubarska praksa. Za vrijeme dok je u prostoru ambulante stanovala obitelj učitelja Meštrović ambulanta je djelovala u prostoriji iza čitaonice u Domu. U prizemlju stare čitaonice u ”Zamotela kući” u konobi bio je magazin" Elektro Dalmacije" a u prostoriji na katu desno od ulaza krajem 60-ih bio je omladinski klub sa gramofonom, novinama, šahom.

Bife je 60-ih zauzimao samo polovicu današnjeg prostora a najviše su u njemu radili pok. Mile Lušić, obitelj Morka Batetovega /Marko Lušić sa ženom pok. Maricom/, Ljubić Augustin te Zlatan (Petar) Vodanović/. Morko Batetov je od 68-70g te 73/74g u kući nasuprot njihovog dvora držao buffet ”Orao”.

Na uglu preko puta "Zamotela kuće " u danas našoj zgradi bila je mesarnica Lučetovih /Luka i Marko Fredotović/, do nje u produžetku u Ivejinoj zgradi zadružna prodavaonica prehrambene robe (u njoj je prvo radio pok. Pere meštre Marije /Fredotović/, zatim Marica Mihovilova /Lušić/. U prizemlju današnje kuće dr. Bratanića (poznata kao Tutejina kuća/ bila je trgovina mješovite robe koju je vodila Justinijanović /danas Meštrović/ Antica a zatim Lušić Mile. Kasnije početkom 60-ih a nakon preseljenja prodavaonica u novoizgrađenu zgradu PZ Vrbanj u ovome prostoru je kratko bila mesarnica" Mesoprometa" koju je vodio Morko Kišin/ Pavičić-Donkić/. Zatim se u njoj otvara prodavaonica prehrambene robe u kojoj radi Ivica Vodanović pa Račić Dinko do njena zatvaranja kada neko vrijeme tu djeluje omladinski klub. U novoj prodavaonici rade Fredotović Pero i Vidošević Davor a nakon odlaska Fredotovića u mirovinu u njoj uz Davora radi Račić Dinko sve do gašenja prodavaonice. U zgradi Zadruge bila je i trgovina mješovitom robom koju je nakon Lušić Milana vodio od 1970 pa sve do kraja Dinko Remetin /Vidošević/.

Poštanski ured je do preseljenja u novu zgradu Zadruge djelovao u prostoru crkvene kuće na autobusnoj stanici i to u zapadnom dijelu kuće. Dugogodišnje poštarice u Vrbanju bile su Ljeposlava rođ.Lušić a zatim Alma Biličić iz Jelse.

U prizemlju kuće navrh pjace(do spomenika) bila je kovačnica u kojoj je radio kovoč Dinko Glovin /Ljubić/ a tu su započeli svoju aktivnost i naši legendarni mjesni majstori Cviton Glovin i Andrija Turić. Početkom 60-ih u taj prostor se širi pekara koja je do tada postojala u prostoru do kovačnice i u novom prostoru otvara prodavaonicu kruha. Prvi privatni pekar u Vrbanju bio je od 1958 g. Paško Sukno. Kasnije u njoj rade Miko i Davor Stipišić /Dujetovi/ a poslije njih braća Puhovi /Božji, Jurko i Blaž Buratović/. Pekara je uz kruh pekla i kolače posute šećerom te kiflice a prestaje sa radom krajem 60-ih. Na katu iste kuće bila je brijačnica u kojoj su radili Pavičić Dušan i njegov otac Stipan koji kasnije uređuju brijačnicu u sklopu svoje kuće u Ceretoriju. Kasnih 50-ih u toj prostoriji je bila smještena razglasna stanica preko koje se je emitirao radio program. Jedan zvučnik je bio montiran na pročelju te kuće te po jedan na” Domu”, na carkovnoj kući (na autobusnoj stanici), na Viru i na “pod murvicu” . Kasnije je razglas prenesen u “buffet” a sa njega je preko zvučnika na “Domu” puštana glazba sa gramofona (naročito u doba kada su buffet držali Batetovi).

PZ "Vrbanj" je, kao osnovna ekonomska snaga mjesta nakon rata, postojala sa uspjehom sve do njenog propadanja početkom 90-ih prošlog stoljeća. Krajem 50-ih sagrađena je nova zadružna zgrada u koju su u studenom 1960 g. preseljene kancelarije koje su do tada radile u prostoru na katu "Tutejine kuće" /danas kuće dr.Bratanić/ na Pjaci. U Zadruzi su osim spomenutih prodavača radili: kao šofer Ivica Vranjican te Ivica Pavičić /Gašperinov/, kao upravitelj krajem 50-ih Kremenić Zoran a cijeli radni vijek u kancelarijama zadruge su proveli Buratović Lucija i Pavičić Bare /Gašperinov/, kao blagajnici su bili Onte Marinov /Ante Buratović/, Jure Kražinov /Buratović/ te kratko Tonči Markov /Matković/. Kao upravitelj početkom 70-ih je radio Petar Ružin /Razović/, neko vrijeme i Bare Pavičić a zadnji upravitelj je bio Ivo Drojčin Dareta /Matković/. Zadružni podrum je do druge polovine 60-ih bio u podrumu škole a pogon za primanje i preradu mošta bio je u dvorištu "Tutejine kuće". Oko 1968g. podrum i pogon se sele u novoizgrađeni prostor "u Selima". Podrumari sa najdužim stažom su bili Erceg Andrija, Ljubić Augustin, Buratović Sibe /Pihurničev/ te pri kraju i Lupi Jakša/ Štrambo/. U prostoru podruma je sagrađena i pecara za preradu lavande te za destilacilu i preradu mošta u rakiju koja je "kuhala" svu Vrbanjsku levandu do početka 90-ih kada i ona prestaje sa radom. Zadruga je konačno otišla pod stečaj i likvidirana krajem 90-ih prošlog stoljeća.

Nakon prelaska kancelarija zadruge u novi prostor u starom prostoru na katu "Tutejine kuće" se uređuje stan u kojem su za službovanja u Vrbanju do 1966 g. stanovali nastavnički bračni par Jakov i Nina Buzolić a 1966 g. oni sele u Hvar. Jakov Buzolić je i danas živ a Nina je preminula 2000g.

Radovi na novom groblju započeli su 1963g. a prvi ukopi su obavljeni 1977g. Više godina se je ukop vršio na oba groblja da bi staro groblje konačno(osim za specifične pojedinačne ukope) van upotrebe bilo stavljeno 1988g. Sadašnji put do groblja betoniran je 1991g. Elektrifikacija zvona je započela 1976 g. a krov na crkvi je promijenjen 1987 g . Iznutra je crkva preuređena i obojana krajem 90-ih a bojadiserske radove je izveo Cvitanović Tiho.

Radovi na aerodromu počeli su u jesen 1967 g a 03.03.1968 na Duhovski ponedjeljak na izravnanoj površini aerodroma prvi put je odigrana, od tada tradicionalna, nogometna utakmica Stori i mlodi.

Vodovodna mreža izgrađena je samodoprinosom a puštena je u rad 27.07. 1978g.na tadašnji praznik “Dan Ustanka naroda Hrvatske”. U razdoblju od 1967g. do 1980 g. dobrovoljnim radom te uz novčanu pomoć uglavnom PZ "Vrbanj", koja je brinula i o održavanju Doma "Matij Ivanić",  betonirani su skoro svi mjesni putevi te prošireni i za promet automobila prilagođeni svi glavni poljski putevi čija se je funkcionalnost dobrovoljnim radom i održavala.

Telefonska mreža je postavljena i telefoni pušteni u rad u ljeto 1992 g.

Od 15-og vijeka Vrbanj je bio najveće selo a poslije 2. sv. rata pored Hvara drugi centar na otoku. Krajem 19. st Vrbanj ima blizu 1800 stanovnika. 30-ih godina 20. vijeka oko 1200 stanovnika a u periodu nakon 2. sv.rata oko 1000. Početkom 70-ih 20. st. počinje veće iseljavanje a naročito u Stari Grad u kojem danas živi 30-ak obitelji koje su tada tamo sagradile kuće ili se priženile. Nešto malo ih je iselilo u Hvar a dosta van otoka. Odlaskom prvo sa radne a zatim i sa životne scene generacije Vrbanjana stasale između dva svjetska rata, a uporedo sa globalizacijom cijelog otoka i pretvaranja svih naselja hvarske ravnice u " jedno veliko naselje", opada interes stanovništva za bilo kakvu kulturnu ili ekonomsku aktivnost vezanu isključivo za Vrbanj. Danas Vrbanj postoji samo kao naselje u kojem njegovi stanovnici prespavaju a aktivnost je usmjerena na šire područje od granica mjesta. Vrbanj danas ima oko 440 stanovnika uglavnom starije dobi ali poznavajući izvanredan položaj na kojemu je naselje nastalo i opstalo kroz više od 900 godina te mentalitet njegovih stanovnika uvjeren sam da će Vrbanj preživjeti i ovu krizu te kao naselje opet dobiti onaj značaj koji mu je kroz povijest pripadao.

Siječanj 2003 g.

Opaska: Glavnina teksta napisana je u siječnju 2003 g. a neki noviji ( i za mene) bitni događaji su dopisani sa novijim datumima.

Dom Matije Ivanića ranih 50-ih

 Stara Čitovnica u zgradi zvanoj Zamotela kuća, na križanju puta iz Pjace prema Viru desno, Krojevim dvorina livo i u Pelin dvor pravo. Ulaz stepenicama  je bio iz Pelinega dvora. Kuća lijevo na slici je kuća Vitali Antuna.

Pjaca - pogled prima Ravnici (snimljeno 09.06.2020). Na katu kuće desno sa smeđim vratima se je dok sam ja bio dijete nalazila barbirija Stipana i Dušana Pavičić a tu je bila smještena i razglasna stanica sa radijom. U prizemlju je bila kovačnica Dinkota Glovinega u kojoj su počeli svoju majstorsku karijeru i Cviton Glovin i Andrija Turić. Desno u prostoriji sa kosim krovom je bila pekara koju je prvo držao Paško, prezime ne znam, a kasnije braća Puhovi Božji i Jurko. Nakon zatvaranja kovačnice u tom prostoru su Puhovi otvorili prodavaonicu kruha. Kroz zid su probili vrata kojima su spojili pekaru i prodavaonicu a glavni ulaz u pekaru bilo je kroz dvorišna vrata današnje kuće dr. Miko Bratanić u kojoj su do izgradnje zgrade PZ Vrbanj bile smještene kancelarije zadruge. U prizemlju te kuće, koja je inače bila vlasništvo Tutejinih pa smo je i zvali Tutejina kuća, je bila prodavaonica mješovite robe PZ Vrbanj a kasnije nakon preseljenja prodavaonice u novu zgradu kratko vrijeme i mesnica Mesoprometa u kojoj je radio Marko Pavičić Donkić Kišin. Kasnije je tu bila prodavaonica prehrambene robe PZ Vrbanj a 80-ih godina u tom prostoru konobe je bio omladinski klub. Lijevo od stepenica za gornji kat je bio tzv. Mare dvor, tada u vlasništvu Petra Razović (Stipeta Milatić dida po materi), a ispred njega su Bračani vezivali živinu (konje, kobile, magarce, mule, mazge) koju su dovodili na prodaju. Na lijevoj strani fotografije se vidi skalina ispod Jurondetove kuće gdje se je sjedilo u hladu u ljetna prijepodneva.

Dodatak: Kovač Dinko Ljubić Glovin  je po mom sjećanju imao tri sina ,Cvite, Petar i Jugo te tri kćeri, Lenu, Aljonu udanu Jurišić i Katiju udanu Tumpak a rodna kuća im je bila u Kjenku. Danas su jož žive sve kćerikoje žive u Splitu /Lena ima 86g. a Katija 71g/ te sin Petar koji živi u Starome gradu i ima sina Dinko Ljubić. Sin od Cviteta je Luki Ljubić a kćer Katijana Harašić. Evo dijelić sjećanja kćeri Aljone napisano  09.06.2020 u komentar na Facebook ispod ove slike:
"Aljona Jurišić Kovačija moga ćaće .Pomogo mu je brat Cvite. Sad mi se čini da čujen kako tučedu po nakovanju, čas jedon čas drugi. Koliko se je motik, maškinih, potkovih tote napravilo. Ćaća je puno tega zno napravit. Pravi je čak i špahere. Pravi je i teće, gamele a pravi je i žice i perune. Sve je to bilo od aluminija. "

Prostor ispred Spomenika sa barjakom  podignutim 20. IX 1925u spomen na 1000 godina kraljevstva Hrvatskog  i skaline uz Stipećov vartal gdje se je sjedilo u ljetna predvečerja. Ovaj prostor je dugo godina bio jedini betonirani prostor i na njemu smo igrali "na skakatušu" jer se je jedino tu ugljem, kredom ili komadom crijepa moglo nacrtati polje za igru a i "lokro" je moglo kliziti. Na njemu su se održavali i koncerti limene glazbe Vrbanj. (snimljeno 09.06.2020)