Blog Vrbanj

Osnovna škola u Varbanju nakon 1945g.

Škola u Vrbanju postoji već od 1825 g a nastava se odvija u crkvenoj zgradi na Pjaci koja je građena u tri etape. Današnji izgled dobiva krajem 19. st. Do  2. sv. rata to je bila onda uobičajena šestogodišnja škola. Poslije oslobođenja u Vrbanju je otvorena osnovna škola sa dva kombinirana odjeljenja na kojima rade Lušić Ivo i Lušić Zlata. Ona 1947 prelazi u šestogodišnju školu sa jednim kombiniranim odjeljenjem nižih i jednim kombiniranim odjeljenjem viših razreda. Tada se bračnom paru Lušić pridružuje Pakušić Vinko. On je 1954 premješten na rad u školu Stari Grad a na njegovo mjesto dolazi pisac ovog priloga o osnovnoj školi Slaviček Ignac. 1956 na mjesto upravitelja škole dolazi Buzolić Jakov. Uz rad upravitelja on predaje matematiku i neke odgojne predmete na višem odjeljenju. Nešto prije dolaska Buzolić Jakova na nižim razredima predavala je Nina Tresić koja je u toku školske godine premještena u Nin kod Zadra. Zbog povećanja broja djece kombinirana odjeljenja postepeno prelaze u čista odjeljenja a što je uvjetovalo konstantno povećavanje nastavnog kadra. Tako 1956 g. na više razrede dolazi Visković Ivo iz Gdinja. Te iste godine teško se razbolio Lušić Ivo koji početkom 1957 umire. Te iste godine premještena je iz Svirača u Vrbanj Buzolić Nina /Gazetova/žena Jakova. Na zahtjev školskog odbora 1958 g. šestogodišnja škola prelazi u osmogodišnju školu. Tada na nižim razredima rade Buzolić Nina i Meštrović Anica a na višim rade Buzolić Jakov, Meštrović Nedjeljko, Slaviček Ignac, Jovanović Đorđe i Jovanović Janka. U toku 1962 g. bračnim par Meštrović odlazi u Mostar a na njihovo mjesto dolaze Marojević Neda/Stari Grad/ i Talijančić Olga/Igrane/. Do šk.g. 1965/66 i djeca iz Svirača više razrede pohađaju u Vrbanju a zatim prelaze u Jelsu. Sredinom 1968 zbog smanjenja broja djece neka odjeljenja u nižim razredima ponovno postaju kombinirana. Samostalna osmogodišnja škola Vrbanj 1968 postaje područno odjeljenje osnovne škole Jelsa. Broj nastavnog kadra se smanjuje. Na višim razredima tada rade nastavnici iz Jelse Lucija Zenčić /rođena Stipišić iz Vrbanja/, Kristan Danijela, Zora Salamunić Kazanova Zoja i Draganić Marko sve do konačnog ukidanja viših razreda 1976 g. Na nižim razredima u Vrbanju tada rade Zenčić Mate i Slaviček Ignac. Zbog smanjenja broja djece 1977 g. osniva se od dva kombinirana odjeljenja jedno na kojem radi Slaviček Ignac sve do dolaska učiteljice Vidoni. 1986 ponovno su otvorena dva kombinirana odjeljenja koja rade do danas.

-napomena-Slaviček Ignac umirovljen je 1986 g. Gornje retke napisao je, na moju zamolbu, 1993g. Umro je 2000 g.

Da bi dopunio bilješke pok. Slaviček Ignaca napominjem da su kao nastavnici za moga osmogodišnjeg školovanja (1959-1967) radili i Toni Beritić /Vrboska-engleski/, Pava Gazetova /udana Buj/, PericaCvitanović /kemija, biologija/, Tudor Jakov /matematika, fizika/, Marija udana Matković iz Gdinja, Neda Kovačević /engleski/.

Slaviček Ignac je u višim razredima tokom godina predavao i hrvatski /inače predmet Talijančić Olge/, matematiku ali njegovi predmeti su bili povijest, zemljopis te glazbeni. Bio je aktivan kao kulturni radnik. Vodio je zbor, dramsku družinu te tamburaški orkestar. Rodom je bio iz Međimurja a skoro cijeli radni vijek proveo je u Vrbanju. Kada je krajem 70-ih na kratko oživljen kulturni rad u Vrbanju u radu sa dramskom družinom također je pomagao Slaviček Ignac a folklornu sekciju je vodila Pavičić Nada /Kotina/ također učiteljica.

Danas, u svibnju 2002g. postoji jedno kombinirano niže odjeljenje sa 9 djece. U prvom razredu troje, u drugom jedno i u četvrtom petoro djece. Učiteljica je Miličić Rena iz Jelse. Do ove školske godine postojala su dva kombinirana niža odjeljenja na kojima je osim Rene radila i Blašković Anita iz Vrboske.(Dopuna-u školskoj godini 2017/18 školu pohađa 21 dijete u dva kombinirana odjeljenja) 

Školska zgrada građena je u više etapa a prvi učenici je pohađaju krajem 80-ih 19. vijeka. Iznutra je preuređena stavljanjem betonskih ploča umjesto podova, uz preinake u pregradama na I. katu 1986/87 g. U podrumu školske zgrade u moje djetinjstvo bio je smješten podrum sa bačvama za vino koji je koristila poljoprivredna zadruga „Vrbanj“. Zgrada je imala tri učionice. Škola je imala mali predulaz a za penjanje su služile drvene stepenice sa drvenim rukohvatom. Dolaskom na prvi sprat lijevo i desno su bile po jedna učionica . Zapadna učionica je imala po tri prozora na južnoj i sjevernoj strani i jedan na zapadnoj a istočna nije imala prozore prema sjeveru. Po sredini zgrade bili su smješteni WC-i i to zapadno ženski a istočno muški opremljeni po običaju tog doba, što znači bez tekuće vode. Na južnom ( i jedinom) prozoru hodnika prvog sprata bilo je smješteno školsko zvonce. Na gornjem spratu sa zapadne strane bila je učionica ista kao i ona ispod nje a sa istočne strane bio je učiteljski stan u kojem je za moga školovanja živio učitelj Slaviček Ignac sa ženom Pericom i sinom Svenom. Na hodniku je istočno bio učiteljski WC a zapadno vrata za izlaz na krovnu terasu škole.

Učiteljski stan je imao dvije veće prostorije sa prozorima prema jugu i jednu malu sa prozorom prema istoku. Nakon preseljenja učitelja Ignaca u Jelsu dvije veće prostorije učiteljskog stana se preuređuju u jednu učionicu a u malu prostoriju se smješta zbornica. Na gornjem spratu bila je i mala prostorija sa, nikad otvaranim, prozorom prema jugu i ulazom sa hodnika a u kojoj su se držala školska nastavna pomagala. Sve učionice i učiteljski stan su imali izvedene dimnjake za peći sa izvodima na krov ali su bili van uporabe a dimnjaci peći za grijanje razreda su se provizorno provlačili kroz prozorsko okno. Na školi su se nalazila i tri gromobrana . Škola je imala i veliku vlastitu cisternu za kišnicu koja je bila sagrađena sa sjeverne strane škole uz istočnu polovicu a ulaz u nju za čišćenje bio je iz male sjeverne pomoćne prostorije učiteljskog stana koja je ujedno bila i sprema razne neupotrebljavane školske opreme (razbijenih klupa,stolica i sl.). Uz sami istočni zid škole bila je smještena prostorija za držanje zadružnog kamiona zvana „garaža“ u kojoj je zadružni vozač Ivica Vranjican čuvao i održavao svoj stari ratni kamion koji je kasnije zamjenjen sa novim 4,5 tonskim TAM-om.