Blog Vrbanj

              Kiša

Kiša pada po krovovima.

Lupa o prozore.

Kuca na naša vrata.

Pada na ulice gdje stvara mlake.

Kiša kiši i prestaje da kiši.

Sunce obasjava brežuljke.

----------------------------------------------------------

Moja kćer Maja je pohađala prvi razred 1996/97godinu a na ovoj fotografiji je Majina školska generacija od prvog do četvrtog razreda iz škole u Vrbanju te učiteljica Anita Blašković na dan završetka četvrtog razreda 2000 godine: Veronika,Matković, Dragan Račić, Tea Makjanić, učiteljica Anita Blašković,  Mira Trbuhović, Miko Buratović, Mladen Račić, Maja Razović, Katarina Račić

Jedna viška pismica

Vezo san perun na štarkicu

i poša drito na Glavicu,

da ulovin škaoricu

Po palagužu fišo gleda

osto san bez zraka,

kad san ispod valužine

ja opazi raka.

Vlosi mi se naježili

sarce oće da mi skoči,

opali san tuta forca

raka među oči.

Ali slabo san naciljo

u kamik san pogodi,

štarkica se je slomila

i jo san se utopi.

Tako mokar ka i sipa

umar san od muke,

ki će doć večeras

materi u ruke.

A kad san doša doma

zaponti san raka i štarkicu,

šetemonu don od smriča

nison moga sesti na guzicu!

Morski rak

Smrič

Marmelada od manjig po riceti Cvjetke Bogdanić, rođene Šoljan

  Jo bin bila nojpri manjige oparila vrilon vodon da mi i one ča nisu baš 100% zrile omeknu...ocidila bi tu vodu ča, i onda bi manjige "pasirala"..ma ne kroz najlonku (hahaha), nego son imala ...znoš one pridašnje najlonske koltrine na rapice....e kroz koltrinu isičenu na kuse. I onda bi dobila ...kašu od manjigi koju bi mirila...i na svako kilo te kaše 80 dek cukra. Nikakovih umjetnih konzervansi nego 1-2 limuna domoća oprona i isičena na fete da kuhodu sa marmeladon...posli bi ih izvadila. E, a jo son užala stavit pinku cimeta da zavonjo. I kuhola bi dok se ne počne lipo zgusnivat...u peč od špahera bi stoplila boce...ulila marmeladu..zatvorila...i mogla je bome dobota 2 godišća durat.

-E sad si me Petre stavi na 100 mukih...opet ce mene vrag odnit kad iden u Rudinu ove done..hmutot okolo gledot je di koja manjiga 

-Napomena: Manjiga je plod Planice (vrst makije) koja je jedina mediteranska biljka koja daje cvijet i plodove. Pčele ju vole i od njenog cvijeta daju ukusan i hranjiv ali malo gorki med. Na jugu Hrvatske, na dubrovačkom području te u Boki u susjednoj Crnoj Gori ih zovu Maginje, ali oni tako zovu i stablo za razliku od nas koji imamo različite nazive za stablo i plod.

Paradiže  po Rudinski, po riceti Cvjetke Bogdanić, rođene Šoljan 

   Evo Petre, ni da je tuo niko velo pamet ni receta ma da se koguod ne bi noša uvridjen da zno boje. Svakomu svoje. U našon kuči...kako je činila moja nona Dinka od Kaštelaninovih iz Šejanove Rudine i naučila moju mamu Meri...tako činin i jo. Mliko, cukar i joja.

   Žumonce i bilonce se odvoji svaki u svoju visoku terijenu i dobro žbatije, bilonce somo a žumonce sa cukaron. Na svako joje cukara koliko ko voli slotko. Jo stavin 1 i po žicu. Ko voli....kako recimo jo, more sa žumoncima dodat vaniliju (1-2 kesice...po guštu). E ča son zaboravila, galetine Petit ili Sport....opet po guštu. Nojpri se paričodu galetine u terijenu tako da se izlomidu na komade i stavidu na dno terijene....da posli kad je potriba vadit bilonca ne bude oboj i nopoko. E, nison stavila miru za galetine. Jo ne volin da se kruto zgusne...nego da bude kaše od galetini i mlika...ma nevajo ni kad je kruto likvido...na litru mlika okolo...35 deki galetini....malo veče od pol škartoca Sport galetini. Mliko se stavi da uzovre, smanji se pinku jačina plina ili ploče i u to mliko se žicu po žicu skuho bilonce, koje se tako kuhono stavije na pruonte galetine. Kad se sve bilonce skuholo, u mliko ča je ostalo se uliju žumonca žbativena sa cukaron i dobro promišo da se cukar dorastopi i onda se to polije po galetinima i biloncu. Kad son jo bila dite, nona ili mama bi bile istargale pinku čikolote po temu...dobra je bila i ona tvordo za kuhonje, a danas smo se pofinili pok pospen Kraš expresa. Ako je potriba od nikih mirih......ovin današnji je 5 joj, 7 i po ne pripunih žicih cukara, 2 vanilije i litra mlika. Dodušije jo son dodola još otprilike žmul mlika jer mi se učinilo da mi je tega malo. Eto to ti je filozofija od Paradižeta. Meni se pari svukud ista.....a baž i ni. Svak imo svoje gušte. Pozz 

Pojednostavljeni način soljenja ribe uobičajen u našim krajevima.

Soli se uglavnom srdele i inćune. Soliti možemo uvijek ali najbolje vrijeme je svibanj-lipanj. Riba se ne čisti. Srdela se soli cijela a inćunima se kidaju glave. U malim barelima, a danas u bilo kakvim kanticana iako bi trebalo izbjegavat metalne, srdele ili inćuni se slažu gusto jedan do drugoga, a između svakog reda se stavi bogati sloj krupne soli. Ribe moraju biti nabijene jedna uz drugu, a svaki red ide u drugom smjeru, uobičajeno na križ. Glave ribe prema vani a rep unutra. Na vrh se stavi poklopac i optereti dovoljno teškim teretom (otprilike da bude kao težina posoljene ribe). Nakon dva do tri dana odlije se sukrvica i tekućina koju je riba ispustila, prelije salamurom (zasićena otopina soli koja je dovoljno gusta da u njoj jaje ne tone) stavi drveni ili plastični poklopac i pritisne dovoljno teškim teretom (nakon oko dva mjeseca može se težina tereta smanjiti i na polovicu). Riba sazrijeva najmanje 3-4 mjeseca i tek tada je spremna za jelo.

Josip Bepo Marinković Pusa - harmonikaš  Bol

Ovdje na blogu pišem o glazbarima otoka Hvara kojih se ja sjećam. Ali glazbari nisu bili svrha sami sebi već su ostali zapamćeni po tome što su svojim sviranjem i pjevanjem bili i zabavljači na plesovima. U ovoj ipak malo dužoj štoriji, jer kraća ne može biti, osvrnut ću se i na jednog Boljanina koji je na neki način obilježio jedan dio vrbanjske plesne povijesti. To je Bepo Marinković Pusa harmonikaš. Povod je bila fotografija organizacijskog plesnog odbora iz Veljače 1956 na kojoj je bio i spomenuti harmonikaš mada sam iz priče mog barbe Marka koji je bio član tog odbora dobio dojam da je na slici Mario Pusa. Dugo sam pokušavao doznati što je od njega, obraćao se mlađim boljanima ma nije bilo volje za suradnju. Dok napokon Miko Ivejin nije rekao da je to vjerojatno ne Mario nego brat mu Bepo a Miko je tu večer svirao bubanj pa je njegovo svjedočanstvo pomoglo da potragu pokrenem za Bepotom. I srećom Tina Šušnjar je poznavala Bepovu unuku te me povezala sa sinom mu Daliborom koji žive u Rijeci i koji mi je, onako po bolsku, napisao sjećanje njegove majke na tu noć. A to nije bila baš obična plesna večer. Struje još nije bilo u selu osim u Domu kulture, rukovoditelj agregata Dinko Mihovilov je dobio dodatne količine nafte da bude struje u Domu za cijelu večer, pripremljeni su bili aide i petromasi za slučaj kvara agregata ali vani je bilo veliko nevrijeme sa burom. Bepo je morao preko kanala doći na vesla iz Bola i svi su se plašili da neće moći "protuć" i da će ples propasti. Ali junačina Bepo je na vesla ipak po buri došao, odsvirao svoje ma kako je zapuhala orkanska bura, pao i snijeg ujutro nije mogao odmah natrag već je pričekao da se vjetar smiri. A to ni njemu nije bilo obično jutro. Dva dana prije rodio mu se je sin Dalibor i u tu nedjelju ujutro je trebao poći po sina i ženu u Supetarsko rodilište ali nije mogao. Priču njegove supruge i sina pročitajte ali uz napomenu da obratite pažnju na jedan detalj.......sve je on to podnio zato što su mu vrbanjani obećali 10 (i slovima deset) litara vina koje nije htio izgubiti. Taj detalj mnogo govori o tom poratnom dobu, o gladi i neimaštini.  Fotografiju od koje je sve počelo može se naći na ovom blogu u albumu fotografija "Glazbene uspomene".

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Zdravi bili Pere,

Molo Tina iz Splita mi je poslala vašu adresu, a rič je o onoj sliki Bepota iz

Varbanja, jo son Dalibor Pusa, sin od Bepota, a pišen von iz Rijeke, di

živemo od 1964.

Pito son oca odma jutros za to, on se spominje da su kampanali po Jelsi i Varbanju u

to vrime, ma ne spominje se koji su judi bili tuot. Baš bi se i spomjenu, ma nison mu mogo

ukozat sliku jer grije sa mojon sestrom danas u Buol, biće dole šetimonu don, pa grije nose.

Jo imon tu sliku u svoju evidenciju, to son škapulo prid majko godišć iz škatule na šufitu,

zajedno sa drugin storin slikami, ma nimo iza datum, ko i kada hi je sliko.

To govorin zato jer se moja mama Dragica, Bog njoj do zdrovja, spominje tega, a to

van je bilo ovako:

Bepota je pok. Nedo Orašin svako malo vuko kanpanat u Varbonj i Jelsu,

mislin da je vuon imo brata tamo, a pedesetišjeste son se jo rodi, u zimu, u Supetar. Mama

se spominje da je bi veli snig i studen, a kad se vajalo tornat iz bolnice u Buol, Bepo je bi

u Varbonj, bilo je grubo vrime i vuon ni arivo priko kanola, tako da je bidna teta Helenka,

starija sestra od Marjota i Bepota, sa nekin karom išla po mamu i mene u Supetar.

Mama se isidila na oca, a kad ga je pitala da a je bilo potriba puoć u Varbonj, vuon je reko

da je jer da su mu obećali 10 litor vina, a da ni arivo navrime jer nisu mogli od nevjere.

E sad, je to slika od onda, veljača 1956. ili od drugega dona, neznon jer nimo datuma, ma,

kako se u to vrime ni baš majko svita slikolo, jo bi reko da je to baš bilo odonda kako son vam

gore napiso.

A šajem van i ovu sliku dole, od Bepota od od ove zime, uvik sa harmonikon

Eto vas,

Pozdrav,

Dalibor

Većina posjetitelja bloga je  generacija koja je provodila prve dane bezbrižne mladosti u doba o kojem želim pričati o Jelsi a to je zlatno doba Californijske glazbe, Los Angeles i San Francisco bay zvuka, prostora koji je obilježio cijelu drugu polovicu 60-ih osebujnim zvukom inspiriranim hippy pokretom i antiratnim wietnamskim protestima...make peace, not war. Tom prostoru okrenutom svom dužinom kalifornijske obale pučini Pacifika i taj pogled na otvoreno more koje zrači slobodom, na valove koji su mamili na surfing je davao inspiraciju za vedru i životnu glazbu. Mnogo grupa i pjevača je tamo djelovalo ali na mene su ko grupa inspirirana pučinom Pacifika i valovima najveći ugođaj svojim pjesmama stvarali The Beach Boys. E tu sad dolazim do Jelse, ali Jelse u sunčano ljetno predpodne kad već polako počinje u hvarskom kanalu puhati maestral, kad se je sjedeći na klupi uz more iza malog parka preko puta bifea Bobis moglo uživati u pogledu na otvoreno more i pučinu prema Braču i Biokovu, da baš pučinu koja me je uvijek vukla Jelsi, pučinu koja me je svojim valovima sa bijelim krijestama od maestrala podsjećala u još ipak dječačkim maštanjima na obale Californie i na pogled na Pacifik. Kao da sam negdje u daljini vidio hrabre surfere, kao da je nečujno ali ipak u mojoj glavi čujno Jelsom u ljetno predpodne odjekivala glazba Beach Boysa. Uvijek sam se volio oko 10 i po spustiti biciklom do Jelse nagledat se Pacifika, naslušat samo meni čujne surfing glazbe, nadisat se Californijskog zraka i pun energije čim sa kampanela otuče podne krenuti natrag uz Polonde i Velo vajalo do Vrbanja usput na tranzistoru slušajući "Po vašem izboru" i nadajući se čuti Beach Boyse, Creedence, Mamas and Papas, Jefferson Airplane, Christie i San Bernardino..... Moj skoro svakodnevni ljetni posjet Californiji, zemlji mojih tadašnih maštanja s tim je do sutra bio završen. 

 Danas svirte a onda sutra provojte!!!

Bila je limena glazba u Foru, Pajizu, Varbanju i Jesi. Pajzonska nikad ni fremovala aktivnost, forska je ma se je na sriću opet aktivirala a varbonska i jelšonska su se nažalost ugosile bez velikih aforih za ponovno aktiviranje. Ostaci ostataka inštrumentih varbonske mužike su sačuvani meni u šufitu a ima još pokoji inštrument sačuvan i po kućima. Lipe su bile budnice ujutro na praznike. Mužika bi zasvirila na Pjaci onda portila pud Vira, zasvirila na Viru, kod Crikve, na Pod dolac i opet na Pjaci. Ali ne somo ujutro nego je mužika svirila po mistu i večer pri, na žežin praznika. Kako je to bilo lipo čut i veliki događaj za nos dicu. Koncerti na betuniću isprid spomenika, na betuniću isprid Doma, prove mužike u sali Doma, u prostoriji na katu di je sad vrtić, u prostoriji iznad bivšega bifea Orao nasuprot Batetovih a na kraju u Tutejinon kući. Svirili su i sprovode i na jednemu sprovodu došlo je do problemih i to je bi zodnji nastup. Naime tad je cila generacija muških hodila u vojsku ujedonput i mužiki se je stvori problem jer ni imo ko svirit sprovod (da ime pokojnika ne spominjen). Starija generacija koja već ni nastupala je tu subotu nalivala ploču i došli su svirit napol pjani posli obida od ploče. Govoridu da je glovni truboč Briškula (Dinko Pavičić Donkić, obiteljski nadimak Briškulin) bi toko pjon da ga je vajalo doržat da ne pode a onda je zaboravijuć di je usrid funkcijuna od sprovoda na grebima zasviri Maškare. Fremali su ga i sa tin se je rekla misa mužiki. A ima i anegdota vezana za ti nastup. Kad je prešident od mužike Remeta (Vidošević Dinko otac Marka po obiteljskom nadimku Remetin poznat kao Remeta) reka ovima starijima da bi danas vajalo svirit na sprovod oni su rekli da odovna nisu svirili i da bi in vajalo provat. A Remeta je tad reka onu čuvenu "danas svirte a onda sutra provojte!!!" i to se još i danas zno u sličnin situacijama u Varbanju u taroku reć!

PET OSMEGA!
Gospa od sniga u Bolu i uspomene na kućice i život u Oskorušici mog ditinjstva.

E, danas je Gospa od sniga, fešta u Bolu i u moje ditinstvo posli naših varbonskih feštih nojvažnija fešta za varbanjane. Svak ko je imo bokun kućice po valima ili rudinami je liti sto tamo a Varbonj bi opusti do Vele Gospe osim od nedije za na misu. Koji don pri bi se donila iz Varbanja novija roba i ujutro rano bi se za Gospu od sniga iz valih brodima partivalo u Bol da tamo arivomo pri 8. Did Perko bi čin bi skoči na rivu uteka na pazor od živega skontrat se sa prijatejima targovcima sa živin iz Broča jer mu je malatija bila živo. Nos dičurliju bi ko stariji odve na Zlotni rot da se kupamo ali oko 11 bi vajalo bit nose u Bolu. Did bi već čeka sa velikon dinjon, odve bi nas na sladoled i nojkasnije za podne je vajalo partivat nose u vale da se dojde doma pri nego hiti meštrol. Mladići bi večer opet išli u Borak na tonce a non dici i starijima mužiku iz Bola bi priko konola doni burinac. Lipo bi legli isprid kućice, okrenuli sedlo na bondu i stavili glovu na blazinjicu od sedla, podkladu ispod sebe, pokrili se sukoncen i zakujali uz lipe pisme iz Borika, šum gron od bora i botih od mora ča bi ih u valu dovojo burinac priko Bijakove.
Napomena: donja slika je preuzeta sa portala boljani.info

Slike iz kućice u Punti navar Oskorušice u kojoj smo proveli nojlišje doba ditinjstva jo, sestra, rođak NIkica Franičević i sestra mu Ecija od tete Marije i Jureta, rodica Silvana Pivac od tete Mileve i Vinkota i rođak Ivica Savinc i sestra mu Dijana od tete Perke i Alojza. Slike je slika očev parvi rođak Željko Ljubić sin Nevenke, koja je bila sestra moje none Mile Razović rođene Matković (Markovi), i Đovanija Ljubić rodom iz Pajiza. Čest gost u Punti je bila i njegova sestra Jadranka. U ovoj kućici smo boravili liti u doba o kojem san piso gore oba fešti gospe od sniga u Bolu.

Na ovon sliki smo otac Ive, sestra Miljana i jo 1963.

Kućica u Punti navar Oskorušice slikana 2005 dok je još imala krov.

Na donjoj sliki su sestra Miljana i rodica Silvana, teta Bona a dole livo did Perko slikani 1976 i desno otac Ive, Željko Ljubić i did Perko sa

sestron  Miljanon na ruke 1963g. Slikano u Oskorušici.

Jadranka Ljubić 1963 kod store kućice navar Oskorušice

Otac i jo isprid kućice uz more u Oskorušici (sada vlasništvo Leko Željko)

Kućica uz more u Oskorušici sada vlasništvo Leko željko

Miljana i Jo na tovaru

Otac karpi mriže isprid kućice uz more

JUGO!

Ma kako je lipo kad dojde Južina a apožito kad se beči i šuška oko kuće ka danas. Ma nikad sa njon dosadno. Izojdeš vonka a ona ti lipo napuše i napuni mutriju i dojdeš unutra ka i Gego "smanton i zamanton". A onda se moreš lipo izbeštimat jer imaš i zoč. A unutra ako takoš kalorifer vruće, ako ne takoš ohladno i opet lipo moreš beštimat i izdut se. A kako se je apena lipo danas igrat sa živcima. Ma somo skočedu i bižidu priko mirića od dvorića. Ćapoš jednega i sapneš ga a ono odma dvo druga utečedu. I tako cili don od jutra živci skoču a jo ih ćapinjen, sapinjen i beštimon.

Jo, moja smantona mutrija, svaki mišić na tilu koji igra som za sebe i moje droge beštijice poskakuše, moji uzigrani živci, smo danas štrakuntenti. Somo kad Južina porti ća na koga onda beštimat, na koga se onda izdut i hitit jid i nervožitod iz sebe. Jer bome sve je krivo osim godišć a na njih ni koristi vikat jer te ne slušadu nego somo tarčidu. I one su čudne. Obično kad niko ostari slabije tarči a godišća ča su starija sve žveltije gredu. Ma doć će opet nika promina i opet ću sve hitit na prominu vrimena. Bit će kriva Bura a i Tarmuntona. Ma ni Pulenat ni Levantora nećedu pasat lišo. Njanci govora. Ali isto nojguštozije je beštimat na JUGO !!!

Kaduja u starinskoj kućnoj apoteki

Kad san bi dite nikoliko listih od kaduje, ali ne puno da ne bude gorko, bi mi bili skuhali u potiću u dvo deca mlika i to san pi teplo za prehladu kad je škripalo u parsima. Sa malo zapraženega, ili kako se je užalo reć karamelonega, cukra to je imalo lip ukus i mi dica smo to volili. Govorili su stori da vajo pit teplo mliko sa kadujon 40 don prid sponje i onda leć u teplo ako je bi kašaj i bronhita. To je bi jedini lik jer drugega ni bilo osim teplin maslinovin ujen izmasirat dobro parsi pri sponja, omotat se vunenon pečon i dobro ubuć i tako leć. Obično bi se žica sa maslinovin ujen grijala na šteriku da se uje stepli. Liste od kaduje je bilo priporučljivo koristit friško uberene ali znalo bi se i osušit ga pok čuvat za štajun kad je ni. Ma na Ušatića u Dolac ispod Borcih je uvik bilo kaduje i tote smo mi iz Stranice hodili brat lišće. Govorilo se je da je kaduja nojboja ako je daje od mora ali da se od nje vidi more . Kaduja uz somo more se ni duperala. Lišće od kaduje se je žvakalo  ako se je imalo upalu desnih i ona uz somo more se je koristila jedino za to.

Priprema napitka od kaduje:

Zapražit dvo kućarina cukra na dvo deca mlika, ulit na to mliko da uzovre, skalat sa ognja i stavit nikoliko listih kaduje i vrotit na ogonj somo da hiti glogoj i onda maknut sa ognja i pokrit da listi pustidu šug ali doržat potić blizu tepline, na rubu ploče od špahera da se mliko ne ohlodi. Izvadit lišće i pit teplo ali ne privruće..

1.Sirup od kaduje:

Za sirup od kaduje nojboje je brat vorhe koji su se apena rascvali jer oni imadu u sebi nojveće ljekovitih sastojcih. Potriba je: 300g cvitih od kaduje, 50g limunske kiseline, 3 litre vode i 2,5kg cukra. Cvite od kaduje i limunsku kiselinu (limuntus) se iskuha i pusti da odstoji 24 ure. Ocidi se kroz peču, dodo cukar i opet  stavi da zakuha. Vrući sirup se izlije u boce koje vajo dobro zatvorit a čepe pri tega dezinficirat.

2. Sirup od lišća kaduje:

300g listih od kaduje, 2 kg cukra, 2litre vode i 50g limunske kiseline. Vajo ubrat zdrave liste bez grančicih i cvitih i onda se posložidu u expres lonac red kaduje i pospe malo limunske kiseline i tako se slože dok se sve ne istrati. U drugemu sudu se otopi 30dkg cukra i kad se malo zapraži ali ne i zagori prilije ga se sa 2 litre vode i pomalo kuha a usput dodoje ostatak cukra od 1,7kg. Kuha se oko 20min i onda se to sve prilije priko kaduje, zatvori expres lonac i ostavi da miruje 24 ure. Sutradon se procidi i prilije u bočice.

3. Sirup od kaduje:

50 cvitih kaduje (pod cvit se misli na rascvale vorhe kaduje), 2 kg cukra, 2 l vode (dobro bi bilo frišku kišnicu koja je odstola jedon don da prašina deponi), sok od 5 limunih. Prokuha se vodu i cukar i pusti da se ohlodi. Kad se ohlodi dodo se sok od 5 limunih i cvite od kaduje i dobro promiša. Ostavi se poklopjeno dvo dona da odstoji. Nakon dvo dona se procidi, ulije u sterilizirane bočice i dobro začepo steriliziranin čepima.

Na jučerašnji dan prije točno 35 godina otvoren je kultni rock plesnjak u Domu 1. Maja na Glavici u Dolu. Dom omladine "1. Maja" službeno je otvoren u četvrtak 30.04.1981 u popodnevnim satima prigodnim govorom i programom sukladno onom vremenu a otvorenje i ime su posvećeni međunarodnom prazniku rada Prvi Maja. Kultna rock grupa Zlatni akordi-Dol u kojoj sam ja imao čast svirati solo gitaru je bila prva grupa koja je nastupala i nekoliko godina zaredom u toj plesnoj sali. Prigodom otvorenja plesne večeri su bile 4 dana zaredom ali smo u nedjelju 03.05. prekinuli ples u pola noći u počast godišnjici smrti Josipa Broza. Nakon prestanka aktivnog rada Zlatnih akorda u sali su nastupale i druge otočke skupine ali, nastavljajući tradiciju Zlatnih akorda, isključivo one čija je glazba imala rock usmjerenje. To ne znači da se nisu svirali i onovremenski popularni šlageri i pjesme u tradicionalnim plesnim ritmovima ali i te pjesme su bile obrađene na rock način. Mnogi moji otočki  prijatelji i prijateljice su se zaljubili u svoje sadašnje žene i muževe plešući uz glazbu Zlatnih akorda i vjerujem da će im ovo podsjećanje na plesnu salu Doma omladine 1. Maja u Dolu vratiti neka sjećanja na mlađe lude dane i još luđe noći nakon plesa. 35 godina već.....a proletilo mi je kao tren...kao da to i nije bila stvarnost nego jedan ludi i veseli san.

Zlatni akordi-Dol 1999g. Pero Razović gitara, Leo Franković bubnjevi, Matko Radonić gitara, Ivo Dužević bas.

.....Aaaaaaa UMAR JE!

70-ih godišć omiljeno okupljalište varbonskih muških rojenih krajen 20-ih i početkon 30-ih je bi Bife Orao navar Pločinih. Bufet je bi u Domu a ovo je bi Bife koji su doržali teta Marica i barba Morko. E ta generacija je tad bila na vorhu fizičke force a borami i financijski na vorhu jer se je od kraja 60-ih dobro prodovalo vino svake vorsti proizvodnje po pazorima u Splitu. U Bife Orao izahodili smo i mi mlaji ma veće onako za uz piće gledat tejotar koji bi činili tadašnji bećori. Bilo je tote svakih štrofih potaknutih veselim doskočicama i dobron spizon tete Marice i barba Morkota. Posli pol noći bi se zatvorilo vrota i ponistru i uz šepor,  anjc i mauš tratilo šolde od vina ma to non mlajima ni bilo moguće gledat. Ali zato pontimo štrofe mojega susida priko ceste, da mu ne spominjen ime, koji je ka provi veseljok i dobi nadimak Bećor. Još mi je u očima onako visok i košćat sa skutima vonka, golin hazima i gaćima niz guzicu kako izvodi tejotar i izvalije štrofe koje je somo on moga izuminat. Ali ovde ni rič o njemu nego o jednemu drugemu, malo starijemu od njih, bećoru kojemu isto neću spominjat puno ime jer je odovna umar pok ga se i jo jedva spominjen a mlaji ga niti neznadu. Stariji će znat o kome je rič. Nazvat ću ga Iviša.

Donkve ti Iviša je voli ženske ali kako je bi čovik od fameje ni se spančo u domoće da fameji nebi učini skondal nego bi se, ka bome i drugi iz njegove generacije, bi iša ispurgat u Split u kojigod stančić u Getu di je puno splitskih šjorih obavijalo faturete te vorsti. Somo drugi su činili kuco a on bi ka veseljok u Bifeu posli kojega žmulića onako uz smih isprovjo kojugod štrofu. E ova štrofa (iliti po modernu anegdota) se je zapontila i dosta spominjala u Varbanju i posli njega. Tih desetak slov je ostavilo uspomenu na njega.

Bi je Iviša sa jednon finon šjoron i kad je obavi posol on se ubukuje a ona ga u čudu gleda i pita:

-A di ćeš?

-A bome gren ća!

-Ooooo al nećemo još? Moj muž je užo baren tri puta.

-A di ti je muž?...pita Iviša.

-Umar je!

-Aaaaaa UMAR JE!! reče Iviša onako u sebi, ubuče se, zatvori vrota kamare u Getu i porti do kumpanjije na pazor pasat vrime do trajekta.

.....E, i to "aaaaaa umar je" se je puno godišć posli u Varbanju duperalo kad bi niko iti učinit niku bravuru veću nego su mu zdrav razum, zdrovje, forca a i godišća dopušćali.

Bili bi mu uz smih rekli...nemoj da bude aaaaa umar je!

Partenca u skulu iz Stranice

Ujutro kad bi se diga za u skulu,

vajalo je parvo izist joje u sorbulu.

Nona Vica ili stora teta Morica bi ga u važetić sa provislon stavile,

obisile važetić na komoštre i da voda uzovre ostavile.

Kroz ponistricu prima istoku iza Bijakove bi sunce izahodilo,

a jo bi se kad bi izi joje napi iz kore prošeka kojega bi se pri razvodnilo.

Prošek, uje, kvasina i vino stoli su u ponari sa vrotima,

kruh u banketu a sol, Divka i cukar (ako ga je bilo) na skanciji meju pjatima.

Za užigu se je dupero cmij i izmišano malo sumpora i soli,

I hitilo po žeravi zaprećanon u lug od sinoć da se lašnje razgori.

Iza bonka stole su ogrizine koje bi se na komadiće izlomilo

i sa njima ispod važetića naložilo.

Govorilo se da joje vajo da vre tri minuta,

ma kako ni bilo areloja ni se bacelalo u dva punta.

Kad bi izi i napi se vodnega prošeka,

boršu sa librima u ruke i pud skule bi uteka.

Ali pri tega bi teta ili nona iz žepa baren umendul ili orih izvadile,

u ruke stavile, bušile me i sarčeno pozdravile.

Za obid posli skule puno putih san ji kruha nacupanega u uje sa malo soli,

bojega ni bilo a i da je jo san to jist voli.

A kruh stor od šetemonu don kad se već ne bi moga suh jist,

bili bi uzavrili vode, isikli mi kruh na fetice, stavili malo luka,

soli i uja, polili vrilon vodon,

poklopili da se razbumbo i ta spiza mi je bila fešta

jer se je barenko kruh moga lašnje grist.

Odovna ni već none, ni već ni tete,

niti sunce već radi nareslih borih ujutro kroz ponistricu ni zasjalo,

ali jo san još uvik osto ono molo dite,

kuntento i sa malo jer za obilašćinu nikad ni ni znalo.

-------------------------------------------------------------------

Ivo Budrovića i zajednička nan nona Vica

Nona Vica Budrovića

Nona Vica Budrovića

Nona Vica Budrovića i stora teta Morica Budrovića

Stora teta Morica Budrovića

Preneseno iz lista Tartajun broj 4 od travnja 2009

DOBRA JOJA – DOBRE SIRNICE

Starinski običaj noroda i Crikve je da se za Uskars pituroju

joja utvordo i čini slatko sa puno joj. To je zato jer joje znači

početak života.

Pok je zato Uskars bez sirnice kako i cvit bez vonja.

Mira za sirnicu: na 1 kg muke gre 8 - 10 dkg kvosa, 25

dkg cukra, 10 dkg masla ili masti, 6-8 žumoncih i od pol

biloncih učinit „snig“. Dodat mlika po potribi da tisto ne

bude tvordo.

Muka se prosije navečer i na stogu brašna se učini jama

po sridini za kvos. Kvos se rastopi u 2-3 žlice mlokega

mlika, žlicu cukra i 6 dkg muke pok se pusti da se malo

digne.

Kad se kvos diga, zamisi se sa mukon. Vajo izmisit tvordo

tisto koje se pokrije priko noći i pusti da se digne.

Ujutro rano vajo zamisit maslo, cukar i temu dodat jedno

po jedno žumonce, malo soli, likera od ružih, ruma,

maraskina, mloko mliko, ostrugonu koru od limuna ili no-

ronče. Temu se dodo 3-4 istučena bilonca u „snig“ i sve

se skupa izmišo sa onin tiston i ostavi digod na toplo 3-4

ure da se tisto digne.

Nakon ovega rasiče se tisto i učinidu kruhići od kvarat do

pol kila koje vajo opet dobro zamisit i učinit ih okrugle. Sad

ih vajo stavit na nauljenu kortu i pokritih pečon, a priko nje

sa još jednon vunenon pečon i tako ostavit 2-3 ure.

Kad se to diglo, vajo ih malo otkrit i zasić po vorhu, na tri

dila, namazot žbatonin žumoncen i cukron, a za dicu se

stavi jedno joje (opiturono) u sridu. Sad se sve to stavi peć

na sridnjoj toplini. Kad su sirnice ispečene, dici je gušt gle-

dot čihova je boje ispala.

Osim sirnicih, kako smo već i rekli, piturojedu se joja. Joja

se nojlipje opiturodu tako da se zavežedu u kalcetu

(najlonku), na njih se stavidu listi petrusimula i tako vezoni

se kuhodu u vodi u koju smo hitili kore od čarnjene kapule.

Sve ove današnje piture ne doju tako dobru pituru kako

kapula.

Gotove sirnice i piturona joja nosidu se na parvu misu na

Uskars, zamotone u bili rakamoni tavajol. Jedna sirnica i

onoliko opituronih joj koliko je ukućanih, i još jedno joje

kako dor kurotu.

A kad je misa finila, a fala Bogu, onda se doručkuje, pije

kafa i služi sirnica i joja a oni nojzaigraniji, i mlodi i stori,

igrodu se kome će parvemu uspit razbit joje onega drugega.

Bez obzira na današnje lipe i mirišljave i dugotrajne sirnice iz

pekarih znon pouzdano da još puno naših ženih pravi

domoće sirnice i dok je tako, dobro je, jer bidno je ono misto

koje zaboravije svoju tradiciju i običaje...

Napisale: sestre Fani, Silvija i Marlena Pavičić

VELA ŠETEMONA (Željko Lušić, ožujak, 1991)

-Dohodi nan Vela šetemona

Od molitve i od barabona.

-U četvortak veli kad misec zasvitli

Običaji stori, običaji lipi.

-Jedon za drugin prosecjuni gredu

Tako od starine i uvik u redu.

-Božji greb u sjaju treperućih svića

S križen od šenice i sa puno cvića.

-Križonoša čeka u duši ponižen

Da ispuni žeju "nosit Križ za križen"

-Kandiliri, feroli, torci, kandaloti

U tonikah svi su ili pok u koti.

-U veleti čornoj Isukarst na križu

Sa svon svojon mukon sarcu nan je blizu.

-Kantadura oba složno zakantaju

A trojica drugih već odgovoraju.

-Spasitelj naš gorku danas

Smart na križu podni za nas

-Sliši mati Isusova

S pomnjon velon svaka ova.

-Tužna mati tad se uputi

Puten čineć plač prijuti.

-Ove pisme uvik s radošču se sluša

Radi gluhih zvonih tot je škrabatuša.

-Za križen je iša ko je kako moga

Cilin božjin puten molilo se Boga.

-Za sve one store i mlode u cvitu

Za sve one doma i u tujen svitu.

-Za mortve i žive s radošću u duši

Za svakoga da se ove noći skruši.

-Varboska, Jesa, Pitve, Vrisnik, Svirče,

Svaku crikvu s grebon uvik se dotiče.

-Osin crikve vonka, nikud se ne stane

U Varbonj se dojde kad se već rasvane.

-A onda u crikvi procesjun je kraju

Još dvi lipe štrofe tad nan zakantaju.

-Evo san ti na križ doša

Muke vele jesan proša.

-Jer ispunih volju tvoju

Sada primi dušu moju.

-Veli petak večer opet funcjun ista

Svi su križi vonka priko cileg mista.

-Pašijun se ćuti u cilen selu

Baldakin i Oštensorij u bilemu velu.

-"Barjaci kreću kraljevi"- daleko se čuje

Od kućih i putih lipo odjekuje.

-Škrabatuša šuška, blagoslov se doje

Zodnja štrofa plača u crikvi oldoje.

-Tila tvoga sveti zlamen

Svarh nas budi uvik, Amen!

Vela šetemona 2016g.

Vela šetemona---dosta je napisati samo ove dvije riječi da se u svima koji smo ovde u mjestima hvarske ravnice rođeni i odrasli a bez obzira gdje sad živemo i kojih smo političkih uvjerenja probudu čudne emocije. Emocije radosti jer se nastavlja u svijetu nezabilježena tradicija Puta od Križa koja je po neslužbenim podacima počela pri više od 500 godina i nikad se nije prekidala, čak ni kad smo 1944 bili u izbjeglištvu u Ell Shattu jer i tamo se je u izbjegličkom šatorskom naselju održala procesija sa improviziranin Križen koji je donesen doma i čuva se u varbonskoj crikvi. Ratne godine 1943 talijanski okupator, a posebno osjetljiv i prestrašen nakon paljenja Vrbanja i Dola sv. Ane 03.01.1943, je dozvolio procesiju ali bez ikakve masovnosti nego su mogli učestvovat somo oni koji su bili u funkcijunu a i to u pratnji talijanske vojske. Procesija je jedinstvena i zbog toga što, iako bazirana na vjerskim motivima, nije crkvena i vjerska nego svjetovna procesija posjećivanja župa hvarske ravnice nastala početkom 16-st nakon postepenog osamostaljivanja župa ispod utjecaja kaptola u Hvaru i dobijanja prava na vlastitog župnika. To pravo je prvo izborila župa Vrbanj negdje oko 1480 i to kao prva župa u tadašnjem katoličkom svijetu čak 100 godina prije nego je crkva i službeno to dozvolila. Proces osamostaljivanja nastavila je župa sv. Lovrinca iz Vrboske odvajajući se 90-ih 15. vijeka od župe Vrbanj. U procesiji sve funkcije obavljaju laici i svećenik uopće nije potreban osim što mu se kao osobi koja je nadarena za govorništvo prepusti funkcija pozdravnog govora Križu i Križonoši prije odlaska na više od 17 km dug noćni put u Veli četvrtak oko 22 sata ali i to može obaviti neki nadareni laik. Ovo pišem i u sjećanje na mog pradjeda Ivana Razović križonoše 1875 i djeda Petra (Perko) Razović križonoše 1930.

Želim na početku ove šetemone pozdravit oca i sina Matković, Jureta koji je bio križonoša Vrbanja 01/02.04.1999 i sina mu Marka križonoše ove godine. Marko, sritno ti bilo! I tvoje ime bit će zapisano u sjećanju ljudi ovoga kraja ali i u kronici župe Vrbanj, najstarije župe u cijelom katoličkom svijetu. Pozdravljam i križonoše iz Vrboske, Jelse, Pitava, Vrisnika i Svirača i želim im sreću na Putu od Križa i u životu.

ŽUPA SVETOG DUHA - VRBANJ NA HVARU

POPIS BLAGOSLOVA OBITELJI 2016. – PRVI DAN – 04.01.2016.

„STRANICA i GORICA“

1. Dinko i Vinka Vidošević

2. Ivo Fredotović

3. Dinko i Marija Pavičić

4. Beba i Ljupče Pavičić

5. Mare Pavičić

6. Pošta

7. Marko Erceg

8. Antun i Ruža Pavičić

9. Milko i Josipa Pavičić

10. Rajka Fredotović

11. Ivica i Maja Pavičić

12. Davor i Zlatka Stipišić

13. Ivan Pavičić Donkić

14. Ivo i Nikolina Matković

15. Zorica Matković

16. Jure i Marija Trbuhović

17. Nikola Matković

18. Ivan Pavičić

19. Jakov i Nada Račić

20. Vinka Račić

21. Jure Matković

22. Petar Razović

23. Luči i Mihaela Vidošević

24. Nikola i Perica Vidošević

25. Marija Račić

26. Mili Račić

27. Pero i Marina Fredotović

28. Dućan

29. Ivan (Zane ) Račić

30. Marija Granilo

31. Jakov i Dobrila Račić

32. Ivica i Terica Račić

33. Boro i Smiljana Ilić

34. Nikša i Danijela Bratanić

35. Ivo i Zvjezdana Račić

36. Petar i Ana Dedić

37. Jakov i Marija Fredotović

38. Anica Lušić

39. Katja Pavičić

 RUČAK

40. Križan i Anka Tresić

41. Marko i Marica Pavičić

42. Nikola i Jela Fredotović

43. Jakša Lupi

44. Ivica i Meri Fredotović

45. Margita Fredotović

46. Ivica Vidošević

47. Nade Vidošević

48. Damir i Nada Vidošević

49. Bartul Stipišić

50. Dalibor i Katja Čubre

51. Josip i Ivana Bojanić

52. Marino i Marija Čubre

53. Duško i Ita Čubre

54. Dušanka Pavičić

55. Ljubica Stipišić

56. Juraj i Martina Stipišić

57. Tonći i Vinka Matković

58. Ivan i Vinka Vidošević

POPIS BLAGOSLOVA OBITELJI 2016. – DRUGI DAN – 05.01.2016.

„CERETORIJ, OD PJACE DO CRKVE I GLAVICA“

1. Jure i Nevenka Pavičić

2. Dragan i Jelena Mažar

3. Zlatan i Marija Vodanović

4. Seka Razović

5. Andro i Simona Pavičić

6. Jakica Lunić

7. Marinko i Antonija Lušić

8. Ankica i Jure Račić

9. Dućan

10. Kafić Buffet

11. Pavao i Veselka Čubre

12. Ljubica Zaninović

13. Mili i Magda Matković

14. Jure i Marija Matković

15. Katica Vidošević

16. Dujko i Slavica Vidošević

17. Dinko i Ljubinka Račić

18. Stjepko i Dragica Račić

19. Lado i Rosa Pavičić Ivelja

20. Lucija Buratović

21. Bogoslav Fredotović

22. Jakov i Rajka Pavičić

23. Nikola i Draga Pavičić Ivelja

24. Dinko i Daniela Pavičić Ivelja

25. Joza Bratanić

26. Nikola i Tonka Račić

27. Branka Makjanić

28. Dragana Petrić

29. Marija Bratanić

RUČAK

30. Marko i Marija Buratović

31. Antun i Danira Vitali

32. Jelisava Vitali

33. Ivica Vitali

34. Antun i Neda Vodanović

35. Boris i Duška Rubinić

36. Vlado i Margarita Lušić Bulić

37. Dinko Lušić

38. Duško i Vesna Buratović

39. Mili i Nada Pavičić

40. Slava Pavičić

41. Vinko i Rada Vidošević

42. Ivan Ljubić

43. Ivan i Marija Buratović

44. Žarko i Marija Dorić

45. Juraj i Nikola Buratović

46. Vinka i Daša Tresić

47. Luka i Alena Fredotović

48. Mile i Irena Fredotović

49. Mario i Nataša Lušić Bulić

50. Tomas i Bonica Razović

51. Ivo i Rosana Matković

POPIS BLAGOSLOVA OBITELJI 2016. – TREĆI DAN – 07.01.2016. ČETVRTAK –

„VIR, KROJEVI DVORI,VELA BONDA,RAVNICA,PJACA“

1. Andrija i Rina Turić

2. Ljubica Fredotović

3. Milivoj i Ivana Čubre

4. Petar i Slavka Turić

5. Antun i Marija Vodanović

6. Nikola Vodanović

7. Ivo i Danica Pavičić

8. Tade i Maria Bratanić

9. Marija Bratanić

10. Nikola i Dinka Buratović

11. Mladen i Meri Bratanić

12. Antun i Marija Bratanić

13. Miko i Josipa Justinijanović

14. Margari Buratović

15. Đorđi i Katja Matković

16. Luki i Marjana Ljubić

17. Teo i Anita Buratović

18. Stipe i Mornarka Buratović

19. Siniša Petrić

20. Leo i Marina Matković

21. Alenka Pavičić

22. Nikola i Marija Pavičić

23. Josip i Margita Pavičić

RUČAK

24. Marija Buratović Jankić

25. Antun i Milica Vodanović

26. Jakica Vodanović

27. Antun Razović

28. Herman i Helena Gorig

29. Nikola i Marija Stipišić

30. Ivo i Perica Pavičić Donkić

31. Dinko i Marija Pavičić Donkić

32. Nade i Dinka Pavičić Ivelja

33. Jelisava Pavičić

34. Vicko i Katica Matković

35. Vinka Matković Dražica

36. Zora Pavičić Donkić

37. Natko i Mira Lušić

38. Marija Lušić

39. Elias i Antonija Erceg

40. Šime i Anka Regović

41. Stjepan i Lena Milatić

42. Mario i Pavica Pavičić Donkić

43. Dinko i Marija Pavičić Donkić

44. Nikša i Mirena Pavičić

45. Kristijan Mesiček

46. Jakov i Nikolina Stipetić

47. Darko i Dobrila Stipetić

48. Župska kuća

Ukupno je u Vrbanju 2016 godine izuzimajući poštu, dva dućana i župsku kuću blagoslovljeno 183 obitelji, s tim da ima i nekoliko obitelji koje nemaju običaj blagoslova.

Podatci dobiveni od župnika Don Ivice Babić.

O balunu u Varbanju (Vrbanju)

Nogomet se je u Varbanju igrao i prije II sv. rata. Vlade Lušić (r.1903) i Živko Pavičić prvi su počeli 1917/18.g. igrati nogomet u Varbanju (pohađali su školu u Starome Gradu), a 1921 g. pridružili su im se preko ljetnog raspusta i neki đaci splitskoh škola. Oko1927/28. g. u Gorici je osnovan klub HERKULES za koji su između ostalih igrali Ivan Fredotović (Šundetov), SlavoPavičić(Alelujin), Ivan Fredotović Šimuna (Moli Ivon), Dujko Stipišić Jurja, Marko Lušić(pitur), Ivo Vidošević(Kapulica), Ante Matković Andrije svi iz Gorice. Istovremeno u Veloj Bondi je osnovan Varbonjski Športski Klub(skraćeno VŠK) koji su osnovali neki mlađi igrači i duže se je održao. Između ostalih u njemu su igrali Jakov Božiković Ivana, Justinijanović Josip Momče te Vidošević Andrija Suša. Ta dva kluba se krajem 30-ih ujedinjuju u klub VARBONj koji je okupljao omladinu pod utjecajem KPJ. Pred rat se osniva i klub RAPID koji okuplja omladinu pod utjecajem HSS-a.

 Prva sačuvana fotografija Varbonskih nogometaša datira od 18. lipnja 1939 godine a napravljena je pred utakmicu SD Vrbanj i SD Primorac iz Vrboske koja je odigrana u Starome Gradu na turniru u čast osnutka Hrvatske športske zajednice otoka Hvara. To je bila četvrtfinalna utakmica a završila je pobjedom Primorca od 2:1.

 Na slici su (uprugastim dresovima): golman-Vidošević Ivan(Kapulica-Ivice did) te igrači: Justinijanović Tonko (Paletov-brat Mondice Špirotove i Rajke), Lušić i Lušić Bulić Marko (Bulićevi-braća Vladeta odnosno stričevi Marijota,), Vodanović Marko (Fakinov-otac Mikota iz Pajiza), Regović Cvite (brat GabrićaČikotovega), Stipetić Dinko borba Jakova Stipećovega), Račić Antun (Strašilov), BratanićBudimir (Pumpin-borba Milana i Antuna), Pavičić Marko (Bufić-Žbaralotov), Vidošević Dinko (Remeta-otac Markota).

 Pjesma navijača predratnog N. K. VARBONJ

 -Tres tres trest će se, ko u Vrbanj dirne, ko u Vrbanj dirne,

 Tres tres trest će se ko u Vrbanj dirne se!

-Ježa će gutati, ko u Vrbanj dirne, ko u Vrbanj dirne,

 Ježa će gutati ko u Vrbanj dirne se !

 Nakon II sv.rata rata opet počinje organizirano igranje nogometa. Igra se prijateljske utakmice sa klubovima iz drugih otočkih mjesta. Klub je djelovao u sklopu DTO “Partizan” te se je zvao NK “Partizan”. Organizirano takmičenje u Hvarskoj ligi (u početku samo ljetnoj) počinje kraje 60-ih. Generacije su jedna drugu nadopunjavale i polako zamjenjivale. 1995 g.osniva se športsko društvo «Varbonj» unutar kojega pod izmjenjenim imenom djeluje i nogometni klub koji se sada zove NK “ VARBONj “. U to doba bile su popularne navijačke pjesme: "Tres, tres, trest će se ko u Vrbanj dirne se. Ježa će gutati ko u Vrbanj dirne se" Ali pjevalo se je i " Vrbanj se ne boji ni Buhe ni čimka" Buha je bio igrač Jadrana iz Staroga Grada, a tada su igrali za Jadran dva brata Kovačević- Buhinovi (Mićeta Kovačević šofera otac i barba ili za mlađe dr. Marinka Kovačević djed i brat mu) koji su vjerojatno bili za ono doba klasni igrači pa su se igrači Vrbanja pred utakmice u Starome Gradu hrabrili pjevajući tu strofu ( a ono čimka je dodano vjerojatno u zezanju jer su i buha kao životinjica i čimak slični nametnici ).

 Davna želja vrbanjana je bila da imaju svoje nogometno igralište. Radovi na izgradnji igrališta su počeli 1984 na zemlji koju su mještani darovali klubu. Klub od 07.09 1997 g. igra na svome igralištu “Za Gorice” a do tada je kao domaćin igrao uglavnom u Starome Gradu. Prva utakmica na novome igralištu je odigrana 07.09.1997 a igrali su „Stori“ i „Mlodi“. Rezultat je bio 1:1 a prvi gol dao je Damir Vidošev i to na branku od istoka. Plastične sjedalice (281 kom.) su na tribine postavljene polovinom ožujka 2002 g. Radovi na izgradnji prostorije za svlačionicu uz jugoistočni kut igrališta su počeli početkom rujna 2008 a par dana prije su do gradilišta, uz donji rub tribina, ukopani vodovodna cijev i kabel za struju . Radovi na izgradnji i uređenju svlačionica su uglavnom završeni 2014 te danas ( 2015) klub ima moderno opremljenu svlačionicu.

 O BALUNU NAKON II sv. RATA

 NK PARTIZAN

 Na slici iz 1949/50 “Partizan” igra u sastavu; golman-Fredotović Andrija (Čoškov-otac Rankota iz Pajiza) te igrači: Vodanović Petar(Fakinov-otac Ivota iz Dola), Pavičić Jure(Donkićev-otac Ivota i Androta), Matković-Mikulčić Tone(otac Katije, Lušić Juraj (Mihovilov-otac Matkota iz Fora), Miro Pavičić(Gujičin-otac Marije), StipetićDušan(Stipećov-brat Darkota), Haladić Nikola (otac Viskota iz Pajiza), Ivan Pavičić-Fronin(otac Katice Drojčine), Dušan Pavičić(Mulotov-otac Androta i Mikića), Lušić-Bulić Vlade(Bulićev-otac Marijota).

Igrači raznih generacija nakon 63.g. zapisani su po sjećanju Vidošević Damira .

 Generacija 63 g; Cviton Glovin, Stipan Ženčin, Mote Bratanića, Petar Turića, Bare Baretov, Miko Haladić, Lenko Kalinić (Lizatovića), Božji Puhov, Andro Donkićev/Luke/, Damir Vidošev, Miko Markov, Davor Dujetov, Petar Alelujin, Darko Stipećov.

 Generacija 66 g; Stipan Ženčin, Mote Bratanića, Marijo Bujolotov, Marinko Vidošev, Petar Turića, Damir Vidošev, Tiho Cvitanović, Josko Markov, Darko Stipećov, Miko Markov, Davor Dujetov, Lado Ivejin, Jurko Puhov.

 Generacija 71 g; Dinko Šorčev, Drago Klapotov, Veljko Čurin, Jakša Kapitonov, Erceg Marko, Damir Vidošev, Miko Markov, Mili Rozov, Marijo Bujolotov, Lado Ivejin, Jurko Puhov, Petar Turić, Ivica Vodanovića, Vinko Marinčev, Ivo Drojčin, Milatić Stipe,

 Generacija 75 g; Tonči Račića, Ivica Budrovića, Jure Markov, Ivo Donkićev, Miko Kra žinov, Andro Donkićev/Jure/, Šime Drojčin, Nikša Žbaralotov, Dinko Šorčev, Jakša Kapitonov, Marko Erceg. Ovoj generaciji se pridružuje:

 Generacija 81- 83-g; Kočmar Boško, Demir Željko, Kuničić Zoran, Sanseović Dražen, Kurtiši Irfan, Čurin Dušan, Lupi Nikša, Dinko Ivejin, Milivoj Čubretov, Marijo Bulićev, Nikša Šćepotov, Visko Haladić, Ivica Drojčin/Jubas/.

 Generacija 86 g; Igraju mlađi iz generacija 75-83 uz nove igrače:

 Marko Jurondetov, Tonči Bratanića, BogoBarbasov, Luki Glovin, Luči i Duje Šćepotovi, Đoni Briškulin,

 NK VARBONj

 Generacija 95 g.

Dinko Bujolotov, Ivica Vidošev, Luči i Duje Šćepotovi, Milivoj Čubretov, Bogo Barbasov, Miki Vuneta, Ivo Donkićev ,Alen Hrgović, Marijo Kotin, Visko Gašperinov, Milan Buratović, Miro Jerković, Tomo Alaupović, Bariša Zaninović, Milan Turića, Đoni Briškulin, Dinko Ivejin,-

 Trener Dinko Šorčev pa Damir Vidošev.

 Generacija 2001 , 2002/2003 g.

 Iz Varbanja: Dinko Bujolotov, Ivica Vidošev, Ivan Vidošev, Pero Čubretov, Luči i Duje Šćepotovi, Nenad i Antonio Puhovi, Jakša Žbaralotov, Jakov Puhov, Željo Turića, Pero Budrovića, Dinko Ivejin, Niko Vodanovića, Dino Bulinov, Leo Budrovića. Iz Varboske: Miro Jerković, Bogdanić Jure, Beritić Damjan(Koža), Blašković Tonči(Pušin), Matković Dinko, Mario Guša. Iz Pajiza: Bogdanić Tomislav(Muna), Rino Lupi.

Odustali 2002g. Plančić Toni, Lučić-Lavčević Robi(Tumba) iz Pajiza te Milivoj Čubretov. Treneri Darko Stipećov pa Miko Markov.

 U prvenstvu 2002/2003g.(jesenji dio)uobičajena početna ekipaje Dinko Bujolotov, Ivan Vidošev, Miro Jerković, Damjan Beritić, Luči Šćepo, Duje Šćepo, Pero Budrovića, Jure Bogdanić, Jakov Puhov, Tomislav Muna, Dino Bulinov. Igrali su još i: Dinko Ivejin, Dinko Matković, Tonči Pušin, Rino Lupi, Marijo Guša. Ostali su ozlijeđeni ili odsutni(ŽeljoTurić, Ivica Vidošević;). Ekipu vodi Miko Marko

 U prvenstvu 2004/2005 za klub igraju Dinko / Bujolotov/ Pavičić-Donkić, Dinko Pavičić-Ivelja, Kotoraš Tonči /Bako/ (vratari), Luči/ Šćepotov/ Vidošević, Dinko Matković, Miro Jerković, Tomislav Bogdanić/Muna/, JureBogdanić, Josip Stipišić/Dujetov/, Mišo i Dino Pavičić/Bulinovi/, Pero i Leo Fredotović/Budrovića/, Ivo i Niko Vodanović Antuna, Matković Marko /Markov/ Jureta, Matković Marko/Markov/ Milega, Ivan Vidošević Androta. Ekipu vodi Duje Vidošević Šćepotov koji ujedno i igra

U prvenstvu 2005/2006 ekipi su pristupili Vidoševič Ivica, Marinko Soldo, Marjan Dinko, Ivica Knezović, Romeo Čurin, Mateo Babić, Stjepko Račić a odustao je Ivo Vodanović. Ekipu vodi Dinko Pavičić-Ivelja a predsjednik kluba je Vidošević Dujko.

U prvenstvu 2007/2008 za NK Varbonj nastupali su : Kotoraš Tonči, Matković Dinko, Bogdanić Jure, Kovačić Kruno (svi Vrboska), Jerković Miro, Vidošević Ivan, Pavičić Mišo, Ćurin Ivo, Matković Grgo, Fredotović Leo, Jugović Andrej (Bol) ,Jakšić Zvonimir (Bol), Vodanović Niko, Vodanović Nikša, Bogdanić Tomislav, Soldo Marinko, Račić Stjepko, Pavičić Dino, Nejašmić Jakša (Split), Račić Andrijano, Matković Milana Marko.

 Zadnji zapisi (uz neke sitne kasnije dopune) datiraju od kraja 2008 g.

 NK "Partizan" Vrbanj - slike: http://vrbanj.webs.com/apps/photos/album?albumid=9762814

 NK "Varbonj" Vrbanj - slike:  http://vrbanj.webs.com/apps/photos/album?albumid=9595251

 ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------

NK Varbonj je u sezoni 2014/15 prvi put u svojoj povijesti postao prvak otoka Hvara. Prvenstvo je završio bez poraza uz pet neriješenih i gol razliku plus 28 i 7 primljenih golova. Za klub su ovu sezonu igrali:

Miro Jerković (golman), Mišo Pavičić, Jure Bogdanić (Vrboska), Ivan Vidošević, Kruno Kovačić (Vrboska), Leo Fredotović, Marin Matković Drojčin (Stari Grad), Mario Pentić (Split), Darko Matijević (Sv. Nedjelja), Tedi Posinković (Stari Grad-Dol), Ivo Pavičić-Ivelja, Jakša Nejašmić (Split), Tomislav Parlov (Split), Dominik Pavičić, Marijan Lušić-Bulić, Mario Pavičić-Ivelja, Vinko Petrić, Goran Kovačić (Vrboska), Ivan Matković, Dorijan Lušić Batetov (Stari Grad), Ivo Ćurin (Hvar). Trener je bio Pero Vidović (Dol).

Oparene masline

Čorne, zdrave ali ne puno velike masline prokuhat 2-3 min u uzovretoj vodi u koju je na oko 3l vode dodona manja rukovet krupnije morske soli, dok voda ne počorni. Tako oparene masline se uspu u cidilo i kad sva voda oteče pospu se sa malo soli, protresu tako da sol dojde na sve masline i posložidu na veću gvanćeru ili čogod sličnega da se osušidu.