Blog Vrbanj

 Kako se je lušijalo

Rina Repanic-Gotal shared a post.

Ovo na sliku je Komiška, ali ovako je slika svih naših žen, mučenici, trudbenici, težacici, reduši, skrbnici... Naše store Pojorke! Naše heroine...

Bepi Greget

KOMIŽA 1965 Nona Fjura, lušijo

Vicko Vojkov...

Did Ivon i inekcija

Ka moli bi san dosta boležljiv, svaku malo zimi fibra, prihlođen, garlo bi bolilo i kašja bi. Ajde ni to bila velika šćeta jer bi imo vrimena doma čitat u teplon posteji. Meštrovica Nina je stola odma uz našu kuću u kući koja je danas likora Bratanića i mat bi joj somo kroz ponistricu od kuhinje rekla da mi je fibra i da mi donese koji libar iz školske biblioteke ...

Slona i u Dubokemu docu a u Stranici praznina, Kad san bi dite niži razredi (59/63) iz Stranice nas je 10 hodilo u osnovnu, Katica, Dinko, Nada i Mirjana Remetini, Marko Remetin, Mile i Antica Gašperinovi, Dinko i Ljiljana Bulinovi i jo Rozov i Budrovića a posli su došli Katica, Jubo, Vini i Tatjana, Tomo. Ivo je bi nojmlaji skular te generacije, Kuće pune: Gornji Remetini 7 ča ih jo pontin, teta Kota, barba Morko i teta Marija i četvoro dice,...

Motičica

Tako nike slike, niki doni ostanu čoviku u ponćenju i prate ga cili život. Jedna od tih sličicih koja mene prati je kako sa motičicon priko ramena kako veli gren s didon iz poja pridnoć. 

Bi san sedmi a baš i osmi razred, bi je som kroj zimskih praznicih sunčano i bura kako danas. Jo i did Perko smo išli u Če...

Fiat Topolino i put Ljubljana - Hvar 1964

Otac mi je 60-ih nekoliko godina živio u Ljubljani i radio u točioni vina "Zadružni vinogradar" iz Zagreba u mjestu Zalog. Tad je to bilo dosta izvan Ljubljane a sada je dio Ljubljane. Stanovao je na adresi Poljanska 16 u dijelu zgrade gdje je postojala radnja za izradu i tapeciranje ležajeva kauča, otomana i fotelja, firma "Demšar". Odmah do ulaza u prolaz ispod kuće...

Moj zodnji karnovol i zodnji snig u Brusje

Bilo je to jušto na don kad su letratoni ovi letrati, na 20. vejače 1996. Naša kumpanjija 52/53 skupila se je u Bulina storon kuhinji a sa nami su bili i barba Antun i Mile Gašperinovi a borami i moli Dino. Dobro smo marendali, dobro obidvali, malo i boje popili i grijali se uz komin jer vonka je bila bura, je i sunce ma ohladno  tad zvo po imenu nego uvik Slave, smije se iz d...

Litnja nevera

Ne spominjen se baš godišća kad je ovo bilo ma bi san poče u sridnju skulu, donkve lita 68, 69 ili 70. Bilo je lipo, sunčano i vruće litnje jutro, nikud krajen sedmega. Non se je ništo Sigali bi pokvori i čekali smo da Miko Gutin paso kroz valu pok da sa njegovon penton idemo dignut mriže. Tako oko desete ure doša je Miko, prihitili smo njegovu pentu na naš kaić i jo i o...

08.01.1984

I ove fotografije imaju svoju priču. Snijeg je padao već nekoliko dana ali još nisam imao sliku Vrbanja snimljenu sa Barda. Nakon ranog ručka ja i sestra smo odlučili poći prošetati na Bardo i ispucati još nekoliko preostalih praznih snimaka. Tada su slikane i ove fotografije. E, ali mladost ludost. Mada imao sam više od 30g i nisam bio baš tako mlad ali ludost, ili bolje reći n...

04.01.1984

Ova fotografija budi uspomene. Snimljena je na današnji dan 1984 na izlazu iz Vrbanja nedaleko Kontinovih. Snijeg je počeo padati oko 11. Poslije ručka išao sam u Kontinovih popravit TV. Uvijek mi je bilo drago doći u tu malu toplu kuhinjicu, vidit nasmijane tetu Margaritu i uvik spremnog na šalu barba Nikicu Antunovića. A tu su bili i Mirjana, Antun, Milva, Vesna. Puna kuhinja dice i smijeha....

Varbonska ćoka

Vidite, naša ćoka je jako stara. Ima i dvjesta godina. Napravljena je od srebra kojeg su naše frafranone i još koji fra, darivale na način da su ga stavljale ispred kipa Gospe od utišenja, ispred kojeg su u suzama molile. Najviše za svoju djecu, rođenu ili nerođenu. Pred Gospom se kroz dugi niz godina sakupilo i trideset kilograma srebra. Toliko srebra u obliku narukvica, kri&...

TARAMUT

Izgleda da je dičja memorija tako podešena da ponti somo lipe stvori jer ničega grubega iz ditinjstva se ne spominjen a vajalo je i grubega da bude. I ono ča bi vajalo da mi je ostalo u grubon uspomeni danas u meni somo budi sjetu ali ne i osjećaj stroha ili ničega grubega. Tako je i sa velikin potresom u jenoru 1962. Imo san osan ipo godišć i sigurno san osjeti sve te potrese koji su donima traj...

Stipe i jo, nostalgija iz Rozove kole.

Tako nike sličice iz ditinjstva se zapletu u mrižu uspomenih, inćitodu se i cili život ih ne moreš dezinćitat i izvadit. Pratidu te uvik. Bila je subota popodne, ovako u vrime izmeju Božića i Mlodega lita. Bili smo u peti razred i skula ujutro. Jo i Stipe Rozov smo bili u njihovon molon teplon kuhinjici i gledali kroz ponistricu. Već je bi somi sut, tako jo#...

Moji sustanari

Imam podstanare koji ne plaćaju podstanarstvo pa ih već smatram i sustanarima. Dva mačka dobra i pametna, oba ovisna o meni jer nemaju lijevo oko ali u mene im za sada ima hrane pa se ne moraju brinuti što nisu sposobni loviti. Imam i malu žabu koja je već negdje se zavukla i spava zimski san. Njena mama je dugo godina svako ljeto u mom vrtu ali ovo joj je izgleda potomstvo jer mama je bila buljava ...

Željezničarski areloj mojega dida Perkota. Kupi ga je 1961 u jednega željezničara kad je ti iša u penziju a sa njin je odlavuro veli dil radnega vika na željeznici. Ne znan kad je proizveden. Ni bi baš točan, uvik je malo priši i nosi ga je did kod urorih ma bez koristi ali služi je i taki. I onda je ujedonput fremo i baž 30g se ni moga pokrenut. Puno nakon ča je did umar san ga jedonput malo protresa a kako je bi navi...

Priča o satu koji je imao dušu!

Probijanje obruča na Sutjeski otac je sa još dvadesetak Vrbanjana dočekao kao pripadnik Pete proleterske crnogorske udarne brigade u sklopu Treće divizije NOVJ pod zapovjedništvom Save Kovačevića.

Nakon proboja obruča lutali su Zelengorom u grupama po desetak drugova pokušavajući naći glavninu divizije. Me...

Koliko vos ča ste rojeni u doba desetak godišć posli rata i hodili upoje je pilo vodu iz svoje gustirne osim nakon parvega darža nakon ča se je gustirna očistila? Malo, kruto malo. Uvik se je hodilo na vodu u susida gustirnu. Ni u moje ditinjstvo bilo ni alavija daskih ni alavija lamarina za napravit asetoni pokriv za na bucol i uvik bi upala koja zmaja, koji miš koje smo u svojoj gustirni vidili dok se ne bi raspo i potonu na dno a u susidovo...

Petrora je kamenolom na lokalitetu sjeverno od Vrbanja na putu za Basinu. U tom kamenolomu vadile su se kamene ploče ali već se ne koristi jer nema radne snage koja bi to radila. Stariji odustali, mlađi ne žele pa je sve zaraslo. Zapadno od ceste, tamo gdje su danas kontejneri za smeće, je već iskorišten kop a mnogo ploča još ima u tlu svugdje okolo prema istoku. Najveći resursi ploča se nalaze na parceli Nikole Vidoše...

Tako, more bit bila 1968. ili 1969. uglavnom još smo svi bili mladoskočići ali isto smo imali 16 godišć i već bi liti išli na tonce u Park u Jesu. Išli smo iz Varbanja na biciklima, niko je imo svitlo niko ni ma svitlili bi jedni drugima a ni još bilo ni asfalta pok smo pomalo i vozili a bicikle bi ostavijali u vinariju kod barba Andrije Šendikovega koji je tote bi noćni čuvor. Tonci su od subote trajali do 11 ipo a od...

Nona Ćića

Nojdraži moment dona a pogotovo zimi kad se volin rano ustat i ovi parvi gucaj kafe u teplemu popit dok se vonka kroz ponistru apena počne rasvićat a vanjska još gori. Parvi gucaj mi vajo bit vruć, odma iz glogoja i onda ono aaaaa...bez tega ništa, kako da nison pi kafu. A sve drugo posli ni bitno. Mogu sa to malo kafe gucaj po gucaj i dvi ure ali nojvažnije mi je da san u tišini i so...

Popis pučanstva otoka Hvara 1673.godine:

Hvar je brojio 366 obitelji i 1630 duša.

Brusje 18 -108

Grablje 9-50

Stari Grad 194-775

Dol Sv.Petar 13-70

Dol Sv.Barbara 43-177

Vrbanj 87-387

Svirče 43-198

Vrisnik 27...